Drugi introvert bi razumio:
vrlo je neugodno naći se usred društvene situacije, jednoglasno pozitivno i energično intonirane, a osjećati neuklapanje i
i onda
iz jednog razmjerno ravnodušnog stanja,
polako kliziti u introvertsku noćnu moru: želju za samoćom kad ona nije moguća ili lako dostupna,
napad anksioznosti od buke, veselja, pijanih dodira,
smijeha i općenja s prijateljima i poznanicima koji
svojski zapinju dignuti visoku atmosferu na još zapjenjeniju,
koji vole znojni zagrljaj ili barem prijateljsko propitkivanje, rapport
razmjenu rečenica,
u čemu sve ja možda principijelno i iz prijateljstva želim ali
psihofizički ne mogu sudjelovati,
because reasons.
napad želje za bijegom kad bijeg nije moguć, luči potom
anksioznost i traženje prilike, a svi ostali elementi nestaju u magli, dok je fokus samo na trenutku za uzmak
a
nemoć i razočaranje sobom i vlastitim reakcijama na situaciju koja bi bilo koji drugi put bila lijepa i koja bi razveselila,
odvlače u još crnje raspoloženje
i onda
sve nek ide dođavola
svirka je inače bila dobra, a klub je prihvatljiv.
večeras mi samo ne idu ljudi.
Post je objavljen 14.09.2014. u 01:56 sati.