Noćni upis: 3:40
Spontano, počeo sam naručivati piće od mladih konobarica kao oni srednjovječni šarmeri, docirajuće blago ljigavo.
Tješi što izlazim sa sličnima.
Promijenio sam večeras pet izlazišnih točaka i četiri vrste piva: clubbing! Veselje igre!
U zadnjoj, tradicionalnoj, možda najveći smor.
Gubim s godinama strpljenje za očekivano, nemijenjajuće.
Naginjem s godinama sve više golom elektronskom (brutalnijem!) plesnom zvuku kao podlozi za noć.
Vrti perspektiva unutar očiju, kucam terapeutski.
Potapalo je večeras obilje padaline svaki asfalt, svaku kut. Razmočilo sukna.
Jedan od dražih momenata izlaska uvijek je onaj outtro,
žvakanje ljutog nečeg masnog na sjedalu automobila, nogu izbačenih na asfalt,
uz žmirkajuća semaforska svjetla i šljapkanje prometa,
i svjež zrak koji hladi kosu.
Spoznaja da je kraj blizu.
Tako utješno.
Post je objavljen 13.09.2014. u 03:39 sati.