I konačno, došli smo do kraja još jednog fantasy-putovanja, ovaj put u imaginarnoj Uniji, i njezinoj prijestolnici Adui, koju na kraju trilogije „Prvi zakon“ pisca Joea Abercrombija napadaju horde Gurkhulaca, koji nakon osvajanja Dagoske ciljaju na glavni grad.
U međuvremenu, na političkoj sceni Unije dogodilo se iznenađujuće i neočekivano: kralj Arnault, koji je imao dva sina, Ladislu koji je na čelu svojih postrojbi vojske odmarširao u rat protiv sjevernjačkog kralja Bethoda, i Reynaulta, koji je ostao u Adui, ostaje bez obojice, jer je Ladisla, blesavi skorojević kakav već jest, poveo svoje trupe u samoubilački pohod, posljedica kojega je bila da je i sam, na ovaj ili onaj način izgubio glavu, dok su Reynaulta ubili na spavanju. Stoga se nakon smrti kralja Arnaulta otvorila sezona otvorene političke trgovine na glasove svih plemića koji su članovi Otvorenog vijeća, kako bi se izglasao novi kralj.
Tijekom spomenute igre prijestolja, inkvizitor Glokta je dobio nezavidnu ulogu da istovremeno mora služiti dva gospodara sa sasvim oprečnim interesima, što su najbolje opisali urednici Algoritmovog prijevoda, rekavši: „U utrci s vremenom, dok se svijet oko njega doslovce raspada, Glokta će se još jednom naći u situaciji gdje spašavanje vlastitog bezvrijednog života zahtijeva svu njegovu podlu genijalnost i ponešto zaboravljenog milosrđa.“ Ni sama to ne bih bolje uobličila.
Na kraju balade, ne treba zaboraviti da naizgled junačka povijest sastavljena od pobjede nasuprot porazu, odnosno junaka nasuprot gubitnika (ili još gore, ubijenih), redovito krije jednu drugu, pragmatičniju povijest. Tu povijest pišu oni koji u pozadini vuku konce u cilju stjecanja što veće dobiti nauštrb uvjerljivih, iako ponešto tankih ideala – oni su uvijek na strani pobjednika, a to su, dakako, bankari.
Pa ako bi išta bilo pouka trilogije „Prvi zakon“, to bi bilo to: ne budite naivni, „splet okolnosti“ je samo drugi naziv za nečije tajne interese.
Post je objavljen 15.09.2014. u 19:33 sati.