A sada povratak na staro – čitanje fantasy višeknjižja: danas pišem o drugoj knjizi fantasy serijala „Prvi zakon“, mladog fantasy pisca Joea Abercrombiea, čiji sam prvi dio pročitala negdje početkom ljeta, po preporuci knjižničara.
Ako se sjećate, tada sam bila pomalo skeptična oko cijele priče jer mi se cjelokupni prvi dio činio razvučenim i pretjerano pripovjedački nastrojenim (odlučila sam nastaviti čitati jer sam i sama pripisala taj dojam činjenici da se na početku svakog romana mora postaviti setting i pojasniti u kojem će se okruženju likovi kasnije kretati).
Dakako, prevarila sam se: jednom kad se radnja zahuktala (ili kad sam se navikla na stil, možebitno), stvari su se bitno poboljšale. Dakle, prvi mag Bayaz je sa svojom „prstenovom družinom“ pošao na kraj svijeta potražiti oružje za masovno uništenje kako bi suzbio silu Ghurkulaca koji prijete Uniji (u međuvremenu, na Sjeveru se na vlast digao Bethod, samoprozvani kralj Sjevernjaka, koji je zaprijetio granici Unije i ušao u pokrajinu Anglandiju). S Bayazom su, ako se sjećate i toga, Logen Devetprsti, prozvan još i kao Krvava devetka, naizgled zloćudni ubojica, ali koji se trudi postati bolji čovjek; zatim, Ferro Maljin, tamnoputa žena-ubojica, čiji gnjev i želja za osvetom tinjaju u njoj u toj mjeri da nema povjerenja ni u koga i ne može se povezati s drugim ljudskim bićima; Jezal dan Luthar, za koga se čini da je u tu skupinu pomalo zalutao, jer se radi o zgođušnom kapetanu čiji je dosadašnji život ukazivao samo da se radi o sebičnoj osobi, sklonoj samougađanju; u epizodnim ulogama ovdje se pojavljuju i brat Dugostopi, mag iz reda Navigatora, koji vodi ovu mješovitu skupinu u nepoznate krajeve, i Bayazov prvi pomoćnik, Malacus Quai. Što ova grupa traži, i hoće li to uopće naći, ostaje nejasno gotovo do kraja druge knjige.
U međuvremenu, Collem West s unijskom vojskom nastoji suzbiti sjevernjačke napade na Anglandiju (na nesreću, prilično bezuspješno u tom času), a poznati inkvizitor-invalid, Sand dan Glokta (koji mi se u prvoj knjizi najviše svidio, zbog osobito sarkastičnog unutarnjeg glasa i životne priče obilježene patnjom), od svog nadređenog, nadlektora Sulta, dobiva posebni zadatak u pokrajini Dagoski, koju Gurkhulci pod svaku cijenu žele prisvojiti, s ogromnom vojskom. Naravno, i ovdje će doći do izražaja Gloktin smisao za izvlačenje informacija mučenjem (koju je vještinu, na nesreću Gurkhulaca koji su mu se našli s druge strane stola za mučenje, naučio upravo dok je bio u gurkhulskom logoru u prethodnom ratu).
Nakon čitanja Murakamija i njegovog eteričnog fantasya, dobro mi je došlo čitanje fantasya u kojem se obilato maše mačevima i sjekirama, u kojemu se igraju političke igre s raznovrsnim rezultatima i u kojemu nema milosti ni za koga!
Post je objavljen 13.09.2014. u 19:16 sati.