U kmici leži hižica
A u nji tinja ognja vatra
Betežna srčeka, na krevetićku sestrica
Jad i beda, oca i mater satra
Da na vem svitu ni pravde
I u mali hižici mesta za nju ni
Ovaka gruda zemlje, pod ruku metnati njene jade
Ne more. Takva sudba se za nju pripravlja i črni
A kolena su im već sa otekla
Da se moliju i prose naspram Boga
Vura luplje, se im badava
Prešla bu naša srića uboga
Mi stari da zraka vličemo
Kak ofucani cucki da se oblizujemo
A uvaj cvetak Božji da mre
Za naša grudi nema gorje
U kmici leži hižica
Samo, kak da ju je breza pojila
A u nji oganj već ne gori
Sam kosac sa ognja žubori
Zameće oganj, ocu, materi
Grobak njimi i maloj sestrici