Pregled posta

Priča o maslini

Maslina razvija stablo, koje je nepravilno, kvrgavo i razgranato. Listovi su kožnati i ovalni, dok je boja listova na naličju tamno zelene boje, dok je donja strana lista bjelkasto - srebrne boje. Kada je u cvatu, maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima, a plod je ovalnog oblika tamnozelene do crne boje. Plod je bogat uljem, koji se tješti korištenjem pritiska kroz razne preše (hladna obrada), ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u prehrani kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela, te u medicinske svrhe. U prošlosti, koristilo se i za svete obrede, kao gorivo za svjetiljke, za masažu kraljeva, kao novac, za premazivanje beba i umirućih te za glancanje dijamanata. Maslinovo drvo, izuzetno je kvalitetno, te je jako skupocjen namještaj izrađen od njega.
Često se spominje u Bibliji. U kršćanstvu je simbol Božje providnosti i brige za ljude. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce, koji su uzgajali masline. Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Na slikama s prikazom ukazanja anđela Gabrijela Djevici Mariji, vidi se kako anđeo u ruci ima maslinovu grančicu. S mnogo takvih grančica, narod je proslavio Isusov ulazak u Jeruzalem. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori, okružen mnoštvom maslina, a Isusov križ, bio je po predaji od maslinova i cedrova drva.
Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je simbol snage. Tako je Herkul imao toljagu od maslinova drva, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa. Maslina je simbol odanosti i vjernosti pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Hipokrat je maslinovo ulje prepisivao za više od 60 raznih bolesti. Pobjednicima na Olimpijskim igrama, na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu su dobivali amfore s maslinovim uljem, koje je bilo tada vrlo skupocjeno.
U Kaštel Štafiliću nalazi se također vrlo stara maslina (na slici). Vjeruje se, da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more u 7. stoljeću. Impozantnih je dimenzija.antnih je dimenzija.
maslina



I čvrsta i jaka, u godinama u kojima više neće biti onih dragih i milih njenih da je prate na njenom putu na kojem traje. Maslina može biti i tužna i ranjena. Korijeni duboki ali srce nježno. Predivne tri masline, i oblica i levantinka i maštrinka. Dvije predivne upitomljene i jedna pomalo divlja samonikla. Svaka potomak nekog drugog, ni iste ni slične, i list i cvijet i plod. Sve im je različito, osim pogleda kojeg daju. Spojilo ih i sunce i sol, i more i obala. Kamena zemlja kišom rijetkom protjerana, suncem silnim raspucana.

Lijepa je maslina i kad cvjeta i kad zelena samo je. I kad bura zapuše kroz granje njeno, kad jugo zvonca od ploda joj stvara. I ne da se maslina, ni kada suze od kiše joj teku, ni kada žedne ispucale usnice kore drveta su.
Teška je godina masline moje mile. Kako vas čuvati od zala silnih, i kiša stalnih?
Danas dok sam prolazila između stabala maslina, tu pored svoje kuće (smiruju me i volim ih, jednostavno volim stabla masline) kad bih iole bila plačljivija i kad bi mi suze kretale na oči bez potrebe velikog povoda, bila bih se rasplakala. Ne tako davno nisam znala ljepotu masline, razliku boje cvijeta badema ili breskve, da li višnja prvo procvjeta pa onda listići i plod malen i nevidljiv tek krene. Upravo tako, once upon a time moje tenisice poznavale su samo asfalt zimi sivo hladan, u jesen sklisko mokar a ljeti smrdljivo užaren. Poznavala sam ljetnu gužvu uskih štrada i kaleta, šušur đardina s plažama. Biljke tek one u pitaru procvjetanog đirana, poneku afričku ljubičicu dok je cvijet imala. Čak i razne ruže, po bojama naravno svaki put kada u cvjećarnicu sam trebala.
I jednog dana promjenila sam i zamjenila, to sivilo i prešla k lijepim zeleno plavim pogledima. I sretoh svoje masline, zavoljeh ih. Sve što reći sam im htjela, bilo je riječ ili dvije: Ne ostavite me!!
Priznajem nisam ih dobro pazila, i odolijevale koliko su mogle. Možda i pogledom tražile me, a ja prepoznala nisam. Tužno je, istinski tužno gledati to ponosno i čvrsto stablo, koje čak i stoljećima odolijeva. Tužno zbog plodova svojih, plačljivo i kao da bi se skrilo od srama i stida. Uvijek su lijepe oblice onako velike i oblaste, levantinka sjajna u zelenom sjaju. Maštrinka baš onako ni obla ni sjajna, u divljem crvenom kaputu.
Vrijeme, klimatsko vrijeme, vrijeme s malo ljeta uništilo ih. I onda kao da to nije bilo i kao da nije dovoljno. Čovjek i žena, jedan i dva i tri, ponekad čak i više. Nije bilo dovoljno što smo preselile dane jeseni u srpanj, noći kolovoza u studeni, poslijepodneva u siječnju zamijenili sa jutrom svibnja. Prva žena, kao Eva rajskog vrta prvo pogledom izaziva maštrinku. Premalo za izazov čak i s dodirom stalnim dovoljno bilo nije. I krenule riječi. A ono što riječi jednom unište, ni tisuće toplih pogleda slijepiti ne može.
I oblica i levantinka i maštrinka divlja samonikla, ponosne kakve same jesu, korijenjem dubokim i širokim učvršćene, okrenule čiste obraze svoje riječima ružnim, rečenicama zločestim. I druga i treća i zar broja im je bitno.
Okrenula se maštrinka, raširila grane svoje preko oblice i levantinke. Primala i uzimala dok je i koliko je mogla, i kad zadnji list nestao je, kad plod tek trula sjena zelenog sjaja i crvenog kaputića njihovog ostala je, kao da se srušila i da ne može više. Još malo ostalog ponosa ispucalu usnu kore drveta pokupila i sa sobom odnijela.
Ostavila ih je, da li zauvijek ili tek do prvog cvijeta !? Maslina je maslina, i nije za svakoga. Voljeti maslinu samo pravo i domaće srce može!!!!!!!!!!!

Post je objavljen 09.09.2014. u 23:42 sati.