Možemo li izbjeći neizbježivo?
Gledati smrti u oči,
juriti s papučicom gasa
pritisnutom do kraja
i u zadnjem trenu
naglim
više impulzivnim no svjesnim
trzajem skrenuti
s putanje
izbjegavši sudar
i sigurnu smrt?
Možemo li vikati U pomoć
nijemo
neizrečeno
napisano
rečeno
ozbiljno
s humorom
ričući
vičući
urlajući
bezglasno?
Možemo li otići
bez pozdrava
riječi
osmjeha
rime
tuge
suza
bola
bezbolnije od ostanka?
Možemo li preživjeti
s teretom
jučerašnjice
današnjice
i sutrašnjice
rješavajući se
balasta
kao brod što tone?
Moramo_
Post je objavljen 09.09.2014. u 23:25 sati.