Nisam neki sportski tip, naprotiv, često mi je ocjena iz tjelesnog kvarila opći uspjeh u školi, ili mi je trebalo "pokloniti" višu.
Ali, kako se suprotnosti privlače, naletjela sam na fanatičnog ljubitelja svih sportova i tako usput pokupila neke informacije koje me inače ne bi zanimale, a obvezno gledam, ako nisam spriječena, utakmice naše reprezentacije i nastupe poznatih hrvatskih sportaša. Tada me drži žešća navijačka groznica nego prave znalce.
Tako mi sinoć nije bilo teško gledati meč našeg Marina i skupa s Goranom strepiti i veseliti se osvajanju US Opena, kao što su se veselili navijači diljem Hrvatske i inozemstva.
Drago mi je radi Čilića, jer je pokazao da je pravi sportaš (kojemu ne treba doping!), da je ljudsko biće koje se zna od srca veseliti i da je dostojan učitelja, koji je svjedočio rezultatu svog trenerskog truda.
Naši istaknuti sportaši su sposobni ujediniti naciju kao što to nikad nisu uspjeli političari!
Eto, zato volim sport!
Bravo, Čiliću!
Bravo, Gorane!
Post je objavljen 09.09.2014. u 18:58 sati.