Evo jutros mi pada na pamet prijatelj bivši pjesnik i bloger koji dana provodi u zamračenom stanu gledajući filmove. Kažu da je školska psihologica, tek godinu dana u mirovini, kost i koža, rak, prijatelj se hvali da je svoj savladao. Prvo se ostaje bez posla ili se na poslu trpi, standardne sheme neoliberalnog sustava. Onda počinju klasične zamjene teza, on je stradao zbog alkohola, ona je čudna, ne razumije najbolje razvoj svoje znanosti.
Ja pak vidim otkako ne pijem da su problemi sve gori i da dolazi sve teže vrijeme. Imam problema što prije nisam uz pivo imao, jasno, a politički spretno i korektno opisati svakodnevna događanja, izbjegavajući izraze koji se nameću, "uredski dupelizac", "bahata drolja", opisujući ljude koji su na cijeni i orgijaju u svojoj samodopadnosti . Uz piće sam bez problema kontaktirao ljude koji mi trebaju i rješavali bi probleme, sad mi se sve jednostavno gadi.
Tako jutros razmišljam, da li bih se mogao disciplinirati cijeli dan igrati šah protiv programa Shredder, osim naravno nužnih izlazaka za prošetati psa?
p.s.
U Krku je gostovala puhačka glazba iz nekog njemačkog naselja, nije ni općina, s par tisuća stanovnika, zanimljive face otvorene za zabavu i druženje, čak ni ne sviraju loše, promatrao sam ih pažljivo pojedinačno i razmišljao: "Dakle, to je tvoj bijeg."