Jutros sam bio na godišnjem servisu.
Sisali su mi krv, pipali, boli, gnječili napravama, premazali mastima, lijepili štipaljke o gležnjeve i priljepke o prsa,
pitali opća pitanja, kopi-pejstali pasuse iz prošlogodišnjeg nalaza, isprintali nekoliko listova papira i
proglasili da sam - općenito uzevši - zdravko.
Sve sam više uvjeren da su liječnici privatnih poliklinika bili među lošijim studentima.
Neki od njih, sudeći po ofrljosti, možda su ipak za neku drugu djelatnost.
Privatne su poliklinike, međutim, dobro poslovno organizirane, i ne sumnjam da bi konkurirale za ISO 9001.
Multitaskno, bešavno kretanje od jednoga do drugog specijalista, gotovo bez praznog hoda, u modernoj uredskoj tišini u kojoj čuje se samo
mljackanje birkenstokica
o tabane bosih medicinskih sestara.
Izrazito nizak tlak, sunčanom danu uprkos, valjao me cijelo vrijeme po rubovima nesvjestice.
Danas, nije pomoglo ni plivanje.
S mukom sam rezao vodu, stilom umornog šnaucera,
a u susjednoj traci neki je deblji brko polako mlatio rukama i
napredovao amo-tamo i
špricao mi klor u oči.
Umor gnječi svaki mišić.
S meteoropatijom nikako na zelenu granu.
Post je objavljen 08.09.2014. u 17:58 sati.