Tradicionalni turnir u Brnu održao se po trinaesti put. Ove godine, baš kao i 2012. snimljen je duhovit promotivni film (https://www.youtube.com/watch?v=p0ogSVlAhRc), a posebna zanimljivost je bilo sudjelovanje dviju profesionalnih igračica iz Koreje koje su na KGS-u komentirale partije s prvih ploča turnira, a u slobodno vrijeme spremno analizirale partije svim igračima koji su to htjeli.
Glavni dio turnira obilježilo je sudjelovanje oba nova europska profesionalca: Pavol Lisy (Slovačka) i Ali Jabarin (Izrael), te poznatog ruskog igrača Ilje Shikshina (7d). Upravo njih trojica su ove godine potisnuli s pobjedničkog postolja češku reprezentaciju. Iako je Pavol Lisy izgubio prvu partiju od domaćeg igrača Ondreja Krumla (5d), pobijedio je oba glavna konkurenta i - bez obzira što je na kraju imao isti broj bodova kao Ilja Shikshin – zasluženo osvojio prvu nagradu. Treći je bio Ali Jabarin koji je izgubio od prve dvojice, a sa 4 pobjede protiv nešto slabijih protivnika su na 4. i 5. mjestu predstavnici domaćina Jan Simara (6d) i Lukas Podpera (6d).
Od stotinjak igrača iz 10 zemalja našla se i mala grupa igrača iz Hrvatske. U prvom kolu odigranom u petak navečer smo se „mučili“: Mirta je igrala s Martinom Kubatom 10 kyu s rejtingom 19 kyua u EGD-bazi (na temelju turnira iz 2010. godine). Mirta je izgubila, a ostaje zagonetka zašto je Mirta, 12 kyu s rejtingom 952 igrala u prvom kolu s Martinom, 10 kyu s rejtingom 1100 (pored niza igrača koji su bili 11 kyu i imali rejting oko 1000). Robert je pobijedio Vojtecha Sokola (15 kyu), a ja sam – baš kao Pragu – u prvom kolu igrao s Antoninom Pavelkom (5 kyu). Iako sam imao izglednu poziciju, nisam uspio ponoviti pobjedu iz Praga i previdom sam uvjerljivo izgubio.
Subota je bila novi dan za „trilere“: Mirta je u drugom i trećem kolu igrala sa dva češka 12. kyua i obje partije izgubila za pola boda! Ovdje bih htio nešto reći o važnosti točnog brojanja na kraju partije (iako je sigurno daleko važnije dobro odigrati završnicu!). Naime, posve je moguće da se pri premještanju kamenčića po ploči s ciljem što jednostavnijeg utvrđivanja konačnog rezultata ponegdje nešto i nenamjerno pomakne ili jednostavno pogrešno pozbraja. Vrijedi to naročito za partije nas početnika – iskusniji igrači broje još za vrijeme partije i znaju točan ishod i prije nego što se kaže „pass“. Partiju je dobro zapisivati (opet daleko važnije zbog kasnije kvalitetne analize!), ali čak i uz pomoć digitalnih pomagala najčešće nije lako pisati sve poteze (naročito u byoyomiju). Zato bih preporučio – kad nam je „oprema“ već stalno pri ruci – fotografiranje završne pozicije iz ptičje perspektive tako da se osim stanja na ploči vide i zarobljeni kamenčići. Dodatna korist je svakako i pouka o tome kako su se neki slijedovi u završnici odvijali, opet važna stvar za domaću analizu.
Ja sam za ovogodišnji turnir u Brnu opremio svoj Android tablet i posebnim programom za automatsko prepoznavanje kamenčića i izračunavanje rezultata na temelju prepoznate slike. Naziv programa je Go Scoring Camera i za obradu treba imati internet vezu (u hotelu je bežični internet bio slobodno dostupan i u dvorani za igru i u sobama). Sljedeće tri slike pokazuju početni položaj, međurezultat na kojem se može ručno intervenirati u slučaju sekija ili pogrešno određenog statusa grupe, te konačni rezultat (pokazalo se da je metoda kineskog brojanja ispravno primijenjena, dok će opciju japanskog brojanja autor morati ispraviti). Proces od fotografiranja do izračunavanja rezultata traje kraće od jedne minute uključujući i vizualnu provjeru. Mojim protivnicima je to bilo dosta zanimljivo, jer se većina njih i profesionalno bavi informatikom.