Kroz vrijeme se provlači
Teret u svoj svojoj oholosti.
Ponekad zaškripi zubima umora
Pa gordo prepusti mjesto
Meni nepoznatim načinom
Uslužno ali dvolično
S dozom oholosti
Utjehu smirenja u koljevci mira.
Kao lahor pred buru
Umiješa se da otjera drskost
Dragost tvog srca
I s prstima miline
Napraviš mi krevet utjehe
Da se odmorim
Da slopim oči
I prepustim se snu odmora
Uz tvoje riječi umirenja
Jer ti si moja utjeha.