Marketing
Moć "negativnog" mišljenja
Dr. Tony Humphreys osmislio je tu metodu za vlastite potrebe , jer mu nitko nije mogao pomoći kod psihičkih i fizičkih problema koji su ga počeli mučiti od ranog djetinjstva. On isprva "povlađuje" pacijentu njegov negativan stav, jer takav čovjek zaista uglavnom niti nema nikakvih realnih osnova misliti pozitivno. Pokazujući mu razumijevanje za njegovu situaciju i razumno ne namećući potrebu nagle promjene mentalnog obrazca, liječnik potiče u njemu prvi pozitivan osjećaj, a to je povjerenje, na kojem dalje grade prijateljsku podršku, i malo po malo, baš zahvaljujući toj podršci ( još je bolje ukoliko postoje osobe u pacijentovom životu koje se mogu dodatno ukljlučiti u tom smislu ) pacijent spontanim "navođenjem" mijenja svoje uobičajene patološke obrasce ponašanja, temeljem kreiranja pozitivnih iskustava. Zato je pojam "negativnog" u navodnim znakovima.
Mnogi ljudi pate od sindroma straha, nesigurnosti, etc. i nisu krivi što tako reagiraju, jer: ili nisu imali sreće roditi se s tim "pobjedničkim programom", steći ga odgojem, ili dobiti na uvid znanje, kojim je taj "program" tijekom života moguće implantirati u svoj mentalni sklop. Pa reagiraju samozaštitnički ( povlačenjem, ironijom ili cinizmom, pretjeranim humorom, hedonizmom ili kratkotrajnom utjehom u materijalnim stvarima, čak i agresivnošću ... ) i to je u tom smislu trentno mudra samozaštitnička odluka, obzirom na njihovo tadašnje uznemireno, traumatizirano stanje duha.
Taj, meni do nedavno vrlo neshvatljiv model ljudskog ponašanja ( a u sama sam neko vrijeme bila upravo takva ) izvrsno mi je objasnila knjiga dr. Tony Humphreys-a " Moć 'negativnog' mišljenja", gdje on, temeljem teških osobnih životnih iskustava, gradi model suptilnog i postupnog psihoterapijskog pristupa. Naime, ne prisiljava klijenta misliti pozitivno, ako tako istinski ne osjeća, jer to ionako samo dovodi do nove traume uslijed samoprisiljavanja.
Naprotiv - svojom kontinuiranom podrškom tijekom potrebnog vremena, terapeut stječe povjerenje svog klijenta i tako postupno emotivnim, kao i intelektualno-analitičkim pristupom, potiče proces osvještavanja njegove traume, čime započinje i njeno razrješenje, a nakon toga konačno i otvaranja ka životu i svim pozitivnim mogućnostima koje on nudi. Zato je u naslovu riječ "negativno" u navodnim znakovima, jer se radi o jednoj privremeno korisnoj fazi, dok čovjek ne naiđe na neku podršku u životu, bilo u ljudima ili nekim znanjima, nakon čega tu samozaštitničku fazu može zamijeniti otvorenim i pozitivnom stavovima.
Kako je kvalitetnih psihoterapeuta premalo u odnosu na potrebitu populaciju, isto tako premalo i ljudi koji bi mogli biti oslonac drugima ( što je ionako ujedno vrlo rizična, uglavnom i neučinkovita uloga, jer ako vaš "štićenik" ne pokazuje interes za primjenu onog što mu preporučujete, već se isključivo koristi vama kao ramenom za plakanje - onda se tu već javlja i fenomen "energetskog vampirizma"), kao najbolji i najbrži način za rješavanje tog problema pokazuju se različite mentalne tehnike za neutralizaciju stresa i razvoj svijesti.
Kao jednu od mogućih nenamjernih 'zamki' tzv. pozitivnog mišljenja željela bih slikovito prikavati svojim iskustvom pokušaja liječenja pozitivnim afirmacijama po metodi Luise Hay ( " Moć pozitivnog mišljenja " ), koje su fantastično pomagale mojoj prijateljici kod bolnih koljena, pa sam odlučila pokušati za svoju štitnjaču.
No – nakon prvog pokušaja rasplakala sam se kao vodopad, što je inače moja posve neuobičajena reakcija bilo na što. Pa sam mislila da je riječ o naglom pražnjenju stresa, poučena sličnim iskustvima nekih praktikanata tehnike transcendentalne meditacije. Kod drugog pokušaja izostale su suze, ali mi je strašno počelo lupati srce ( što i može biti poslijedica lošeg stanja štitnjače ). Pa sam odustala od daljenjeg eksperimentiranja, jer sam zaključila da si tim putem lagano dovodim i život u opasnost.
Na kraju sam shvatila da su dotične afirmacije u mom slučaju bile kontraproduktivne, jer su bile posve neistinite za moje tadašnje psihičko stanje. A forsiranje neistine, ma kako ona ružičasta bila, predstavlja strahovito silovanje vlastite prirode. Prijateljica je očito bila istinski psihički usklađena sa afirmacijama za svoja koljena, pa je kod nje tako dobro djelovalo.
Stoga sam osobno odustala od te metode, no svakako preporučujem proučiti Luisina tumačenja emotivne etiologije raznih bolesti ( tu je definitivno nenadmašna ! ), dok kod terapije savjetujem oprez, ukoliko nismo u fazi odmah moći uskočiti u taj, izgleda : vrlo zahtjevan ' trans ' pozitivnog mišljenja.
Par godina nakon čitanja ovih knjige bila sam još više prisiljena posvetiti se tom, sve mi se više čini, najvažnijem problemu današnjice - osobnom stresu i načinima njegova prevladavanja. Jer: samo samouvjeren i siguran čovjek usuđuje se i želi uključiti se u mrežu ljudi pozitivnih namjera, a do te sigurnosti i samouvjerenosti ponekad treba doći vlastitom odlukom da se određenim kontinuiranim osobnim, malim i uglavnom vrlo ugodnim angažmanom postigne velika i značajna vlastita psihološka dobrobit.
Moja najnovija iskustva s jednom sličnom, ali značajno dubljom, kompleksnijom, integralnijom, posve individualnom i vrlo, vrlo moćnom metodom liječenja spiritualnom psihoterapijom možete pročitati u ovom napisu :
http://catwoman009.blog.hr/2014/06/1631773196/transformation-of-karmic-patterns-personal-experience-transformacija-karmickih-obra7aca-osobno-iskustvo.html
Naravno da ću drage volje dati sve dodatne informacije ili pojašnjenja u komentarima ili na e-adresu.
Post je objavljen 08.09.2014. u 00:05 sati.