Trulim cijeli vikend kao trula organska namirnica u dnu frižidera
iz nekog neobjašnjivog razloga kojeg sam sam odabrao.
Obuzima na mah nezadovoljno titranje kože, koje - jer je vikend - utušujem hranom ili spavanjem ili bolnom dokolicom,
makar - popustih maloprije i provozah nezadovoljno tijelo biciklom širok krug da osjeti nakratko napinjanje mišića.
Zadovoljno je graktalo, ali uskratih mu potpun doživljaj - važnije je sad da reverzna psihologija upali i
zamjeni do kraja polove unutarnje ljestvice užitka.
Ne volim trop
kada zombiji iz krajnje tišine odjednom iznenade osobu s lijeva i desna, kao da sluh i perifrni vid ne postoji, kao da imamo ispred zaključan pogled.
Jeftin mi je to trik dizanja nervne napetosti od kojeg onda dalje nevoljno susprežem nevjericu.
Ipak, simpatična je zombi serija "In the Flesh" u koju se katkad zagledam jer unosi zgodan, malne black-mirror twist u paradigmu.
Sviđa mi se kad me komad televizije (ili nešto drugo, komad okoline) nagna da se preispitam, ili još bolje, osvijestim da sam
mnogo reakcionarniji,
mnogo manje slobodouman,
nego što se cijeloga života uvjeravam.
Post je objavljen 07.09.2014. u 19:05 sati.