Marketing
Kratki kurs katoličkog socijalnog nauka
Budući sam se surfajući bespućima interneta zakrvio u raspravi s određenim čavoglavim osobama koje uvjeravaju sebe i sve ostale, te još otvoreno promoviraju kako je liberalna ekonomija slobodnog tržišta posve kompatibilna s socijalnim naukom katoličke crkve, odlučio sam ovdje prigodno sastaviti jedan kratki kompedij crkvenog učenja koje se dotiče ekonomije. Hvala Bogu, katolički socijalni nauk sad već ima lijepu tradiciju od 150 godina u modernom svijetu i praktički da nema pape, u ovom ili prošlom stoljeću, koji nije ispisao stranica i stranica enciklika o ispravnoj ekonomskoj praksi. Nasumično probrane citate iz njihovih djela posložio sam dolje po nekim ključnim temama koje se kao tiču ovog bloga.
Naravno, netko sad može postaviti pitanje (kao što ga je Karl Marx svojevremeno postavio): zašto bi nas trebalo bit briga što se popovi petljaju u ekonomiju? Pa, ako je netko katolički vjernik, onda očito vjeruje u magisterij, tj., učiteljstvo katoličke crkve. Taj magisterij počinje i završava s papinskim autoritetom, koji, sukladno toj istoj katoličkoj vjeri, ima nadnaravnu zaštitu od pogrešaka u dogmatskim i moralnim pitanjima. Kako ekonomija jest u konačnici moralno pitanje, za očekivat je da će ljudi koji se deklariraju katolicima tu tražiti mišljenje vlastitih papa, prije nego li raznoraznih (neo)liberalnih ekonomista ili instituta koji, za pretpostaviti je, ne uživaju istu blagonaklonost Duha Svetoga.
Za one od nas koji se ne smatramo (bogznakakvim) vjernicima, tu međutim svejedno ostaje ona stara narodna:"Ne zna đava puno zato što je đava, nego zato što je star!" Štogod netko osobno mislio o crkvi i kršćanstvu, ostaje činjenica da je to institucija i religija koja opstaje već dvije tisuće godina, koja je nadživjela carstva, ratove, revolucije i epidemije, koja se proširila cijelim svijetom i usput zadužila cijelo čovječanstvo nebrojivim postignućima na polju umjetnosti, filozofije i znanosti. Ukratko, crkva ima organizirano pamćenje staro tisućama godina i zna nekog boga o tome kako se vodi civilizacija - što opet, za sebe baš i ne mogu reći neoliberalni instituti i menadžeri čije je poznavanje povijesti ravno onom u kuhanog krumpira! So, without further addo...
O LIBERALNOJ EKONOMIJI SLOBODNOG TRŽIŠTA:
"Koncentracija vlasti i moći, karakteristična nažalost sadašnjem stanju ekonomije, plod je sam po sebi nikao iz neograničene slobode borbe između [ekonomskih] suparnika, koja dopušta opstanak samo najjačima, što će često reći: najsilovitijima i najmanje obazrivima na vlastitu savjest. Takva akumulacija vlasti i moći posljedično stvara tri vrste konflikta. Prvo, tu je borba za samu ekonomsku prevlast; potom je tu ljuta borba za prevlast nad državom, kako bi se njeni resursi i autoritet upotrijebili u ekonomskoj borbi; i napokon tu je konflikt između samih država..."
- Pio XI, "Quadragesimo Anno", 1931.
"Podjednako je slijepa skora pa praznovjerna nada kako će mehanizmi svjetskog tržišta dovesti do skladne ekonomije... Hitna dužnost koja zahtjeva pažnju na području socijalne ekonomije jest razumna regulacija proizvodnje prema potrošnji baziranoj na ljudskim potrebama i ljudskom dostojanstvu. U tom nužnom pogledu, temeljno je pitanje današnjice organiziranje i opremanje socijalne ekonomije u stadiju proizvodnje. Rješenje ovog pitanja ne smije se tražiti u teoriji 'zakona tržišta'..."
- Pio XII, "Production for Human Needs", 1950.
"Svjedočimo konceptima koji predstavljaju profit kao glavni pokretač ekonomskog razvoja, slobodnu konkurenciju kao vodeću normu ekonomije i privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje kao apsolutno pravo, bez ikakvih ograničenja ili pripadajućih društvenih obveza. Takav neobuzdani liberalizam vodi k posebnoj vrsti tiranije, koju je Naš prethodnik Pio XI pravedno osudio da rezultira 'međunarodnim imperijalizmom novca.' Takve neprimjerene manipulacije ekonomskih sila nikad se ne mogu dostatno osuditi: i stoga kažimo još jednom da ekonomija mora biti u službi čovjeka!"
- Pavao VI, "Populorom Progressio", 1967.
"'Populorum Progressio' dodjelio je središnju - iako ne isključivu - ulogu javnoj vlasti. No u naše vlastito vrijeme, državi su nametnute limitacije suvereniteta u kontekstu međunarodnog tržišta i financija, koje karakterizira povećana mobilnost financijskog kapitala i sredstva proizvodnje, materijalnih i nematerijalnih. Ovaj novi kontekst posve je izmjenio političku moć država."
- Benedikt XVI, "Caritas in Veritate", 2009.
"Upravo kao što zapovijed 'Ne ubij' postavlja jasnu granicu da očuva vrijednost ljudskog života, tako danas moramo reći 'Ne' ekonomiji isključivosti i nejednakosti. Takva ekonomija ubija. Kako može biti da nije vijest kada ostarjeli beskućnik umre od hladnoće, nego je vijest kada burzovni indeks padne za dva boda? ... Tolika neuravnoteženost posljedica je ideologija koje brane apsolutnu autonomiju tržišta i financijske špekulacije. Ujedno se niječe pravo državama, zaduženim za očuvanje javnog dobra, da nametnu ikakave oblike kontrole. Nova se tiranija tako rađa, nevidljiva i često virtualna, koja neumorno i neupitno nameće svoje vlastite zakone i pravila."
- Franjo I, "Evangeli Gaudium", 2014.
O ULOZI DRŽAVE U EKONOMIJI:
"Što se više poboljša položaj radničke klase kroz opće zakone zemlje, to manje potrebe da se traže posebni načini da im se pomogne... I među mnogim i važnim dužnostima vladara koji hoće najbolje za svoj narod, prva i glavna im je da djeluju striktno s pravdom - s onim vidom pravde koji se naziva distributivnim... Pravda dakle zahtjeva da administracija pažljivo čuva interese radničke klase, tako da oni koji u tako velikoj mjeri pridonose napretku države mogu i sami uživati u pogodnostima koje stvore - da im je osiguran stan, odjeća i tjelesno zdravlje, kako bi im životi bili manje teški i lakše podnošljiviji. Iz toga slijedi da treba pomno razmotriti sve mjere za koje slutimo da vode dobrobiti radnika. I nema straha da će takva briga biti štetna za ičje interese; naprotiv, bit će na dobrobit svima, jer ne može biti loše za državu ako od bijede zaštiti one o kojima toliko ovisi..."
- Leon XIII, "Rerum Novarum", 1891.
"Što se tiče državne vlasti, Leon XIII je smiono rastrgao okove koje je nametnuo liberalizam i hrabro naučavao da vlada ne smije biti samo čuvar zakona i ćudoređa, nego da mora upregnuti sve snage kako bi kroz cijeli sistem prava i institucija... razvila javnu i pojedinačnu dobrobit iz same strukture i administracije države... Nova grana zakona, posve neznana ranijim vremenima, nastala je iz ove kontinuirane i neumorne borbe da se energično zaštite sveta prava radnika... Ovi zakoni obvezuju na zaštitu života, zdravlja, snage, obitelji, domova, radnih mjesta, plaća te od nesreća na radu, jednom riječju, svega što se tiče zaštite radnika, a naročito žena i djece."
- Pio XI, "Quadragesimo Anno", 1931.
"Naravno da se ne niječe pravo državnog i javnog vlasništva nad proizvodnim dobrima, naročito onima koja u sebi nose preveliku moć da ih se prepusti privatnicima, bez razornih poslijedica za cijelokupnu zajednicu."
- Ivan XXIII, "Mater et Magistra", 1961.
"Državna administracija mora se stoga s velikom pažnjom i pozornošću posvetiti pitanju socijalnog i ekonomskog napretka, kao i razvoju nužne infrastrukture koja prati širenje proizvodnog sistema. Ova infrastruktura uključuje građenje cesta, transport, komunikacije, opskrbu vodom, javno stanovanje, zdravstvenu skrb, prikladne prostore za vjersku službu, te rekreacijske terene. Vlada također mora stvoriti i socijalnu infrastrukturu, kako bi otklonila svaku mogućnost da građani neće moći održati pristojan životni standard u slučaju neke nedaće, ili uvelike povećane obiteljske odgovornosti. Vlada također treba s ništa manjom energijom i efikasnošću osigurati prilike za zapošljavanje, sukladno kapacitetu radnika. Mora osigurati da se radnicima isplaćuje pravedna i dostojna plaća i da im se dopušta da se izjasne u gospodarskim pitanjima na kojima rade."
- Ivan XXIII, "Pacem in Terris", 1963.
O ULOZI SINDIKATA:
"Najvažniji od svega su radnički sindikati... Povijest potvrđuje koliko li su samo izvrsne rezultate ostvarili obrtnički cehovi iz drevnijih vremena. Ne samo da su osiguravali mnoge privilegije radnicima, nego su u velikoj mjeri bili zaslužni za napredak umjetnosti, kako nam brojni preživjeli spomenici svjedoče. Novi sindikati bi trebali biti prilagođeni zahtjevima našeg doba - doba šire obrazovanosti, različitih navika i daleko brojnijih potreba u svakodnevnom životu. Utješno je znati da zapravo već postoji nemali broj ovakvih asocijacija... no iznimno je poželjno da ih bude što više i da budu što efikasniji."
- Leon XIII, "Rerum Novarum", 1891.
"U ono vrijeme, u mnogim su nacijama ljudi na čelu države, očito zaluđeni liberalizmom, malo marili za radnička udruženja ove vrste: naprotiv, radije su im se otvoreno suprotstavljali, istovremeno dajući sve od sebe da potpomognu slične organizacije u drugim klasama društva, dok su upravo s kriminalnom nepravednošću nijekali naravno pravo udruživanja onima kojima je ono bilo najpotrebnije, kako bi se zaštitili od zlostavljanja moćnika. Bilo je i katolika koji su sa sumnjom gledali na napore radnika da se udruže u sindikate, kao da je to samo po sebi smrdilo na socijalistički ili revolucionarni duh. Stoga načela koja je Leon XIII svojim autoritetom proglasio zaslužuju najveću hvalu, budući su postigla slamanje tog neprijateljstva i raspršivanje takvih sumnja..."
- Pio XI, "Quadragesimo Anno", 1931.
"Katolički socijalni nauk ne smatra sindikate tek refleksijom 'klasne' strukture društva... Oni su uistinu glas borbe za socijalnu pravdu, za prava radnih ljudi u skladu s njihovim pojedinačnim zanimanjima."
- Ivan Pavao II, "Laborem Exercens", 1981.
O MINIMALNOJ PLAĆI, ODMORIMA, ZDRAVSTVU, MIROVINI, SOCIJALI...
"Kao prvo, radnika se mora plaćati dovoljno da izdržava sebe i svoju obitelj... A ako to uvijek nije moguće pod trenutnim okolnostima, socijalna pravda zahtjeva da se bez odlaganja sprovedu reforme koje će svakome radniku garantirati upravo takvu plaću."
- Pio XI, "Quadragesimo Anno", 1931.
"Pravedna je plaća konkretan način utvrđivanja pravednosti cijelog socioekonomskog sustava... Takva naknada može se isplatiti ili kroz ono što se naziva obiteljskom plaćom - dakle, jedinstvenom plaćom koju glava obitelji prima za svoj rad, dovoljnom za potrebe cijele obitelji, bez da drugi roditelj mora tražiti posao van doma - ili kroz druge socijalne mjere kao što su dodaci za obitelj ili subvencije za majke koje se posvete isključivo obitelji."
- Ivan Pavao II, "Laborem Exercens", 1981.
"Osim plaća, razne druge socijalne privilegije koje osiguravaju život i zdravlje radnicima i njihovim obiteljima igraju bitnu ulogu. Troškovi zdravstvene skrbi, naročito u slučajevima ozlijeda na poslu, zahtjevaju da medicinsko osiguranje bude lako dostupno radnicima i da, koliko god je moguće, bude jeftino ili čak besplatno. Još jedan segment privilegija je onaj vezan uz pravo na odmor. U prvom redu ovo uključuje redoviti tjedni odmor koji obuhvaća barem nedjelju, a također i duži period odmora, to jest godišnji odmor uzet u komadu ili kroz nekoliko kraćih perioda tijekom godine. Treći segment tiče se prava na mirovinu, na sigurnost u staroj dobi i na osiguranje od nesreća na poslu."
- Ivan Pavao II, "Laborem Exercens", 1981.
"Potrebno je s velikom predanošću na svim nivoima efektivno osigurati svima pravo na zdravlje, a naročito pristup primarnoj zdravstvenoj zaštiti... Također je važno na području zdravlja, integralnom dijelu svačije pojedine egzistencije i općeg dobra, uspostaviti istinsku distributivnu pravdu koja svima jamči, ovisno o objektivnim potrebama, adekvatnu skrb."
- Benedit XVI, "Caritas in Veritate -- For Equitable and Human Health Care." 2010.
O PRIVATNOM VLASNIŠTVU:
"Naši su prethodnici iznova i iznova inzistirali na društvenoj funkciji inherentnoj u pravu na privatno vlasništvo, jer ne može se nijekati kako su, prema Stvoriteljevom naumu, sva dobra ovog svijeta primarno namijenjena dostojnom uzdržavanju cijelog ljudskog roda. Dakle, kao što nas Leon XIII mudro uči u Rerum Novarum: 'tkogod da je primio od božanskog blaga velik dio svjetovnih bogatstva... dobio ih je u svrhu usavršavanja vlastite naravi i, u isto vrijeme, da ih može upotrijebiti, kao namjesnik Božje Providnosti, za dobrobit drugih.'"
- Ivan XXIII, "Mater et Magistra", 1961.
"Svi znaju da su crkveni oci krajnje jasno odredili dužnosti bogatih prema siromašnima. Kao što sv. Ambrozije piše: 'Ne daruješ ti svoje siromahu, nego mu vraćaš što je njegovo. Jer prisvajao si sebi stvari namijenjene za zajedničku dobrobit svima. Zemlja pripada svima, a ne bogatima.' Ove riječi uče nas da pravo na privatno vlasništvo nije apsolutno i bezuvjetno. Nitko ne može sebi prisvojiti dobra koja su višak samo za vlastitu privatnu uporabu, dok drugima nedostaju osnovni uvjeti za život. Ukratko, kao što nam crkveni oci i drugi eminenti teolozi govore, pravo na privatno vlasništvo ne može se nikad ispoljavati na štetu općeg dobra."
- Pavao VI, "Populorum Progressio", 1967.
I za kraj, as u rukavu:
- Sv. Toma Akvinski, "Summa Theologica" (SSP, Q66, A7), 1265-1274.
Post je objavljen 06.09.2014. u 23:35 sati.