Pišem kad imam što reći i kad želim da se misao čuje. Kod kolege blogera ostavila sam komentar na ovaj njegov (po mnogočemu) kratak post, kojega mi je vrlo brzo pobrisao. No imam previše utakmica u nogama i previše blog susreta sa isključivima da ne bih naučila biti pripremljena i za takve slučajeve. U cijelosti objavljujem svoj pobrisani komentar:
* na koji se način u ovom slučaju ministar "ruga sa narodom"? poklanjanjem kravata homoseksualnom paru? svojim prisustvom sklapanju životnog partnerstva? da se i rugao ikomu, kako već tvrdiš, otkud ti pomisao da bi ruganje homofobnim pripadnicima ovog naroda uopće bilo nešto loše? i ja plaćam porez ovoj državi. i unatoč različitom mišljenju od tvoga, itekako sam pripadnik ovog naroda kojeg ministar služi. i kao takva se ne osjećam nimalo uvrijeđenom, dapače, njegov potez u ovom slučaju pozdravljam kao nešto vrlo pozitivno i upravo u najrevnijoj službi civilizacijske dobrobiti (društva / naroda). meni se Bauk nije rugao, i u moje ime, stoga, takvo što ne možeš tvrditi.
izigrana volja naroda? što bi bilo loše u izigravanju diskriminatornih zakona? volja naroda je bio i legalizirani nacizam pa je tu volju izigralo mnoštvo pravednika među narodima spašavajući progonjenu manjinu, a usput i obraz čovječanstvu. ako se već govoreći o izigranoj "volji naroda" referiraš na volju one dvije trećine (od 38% građana RH) koji su izašli na referendum da homoseksualcima uskrate pravo na brak, odgovor na tvoju optužbenu tvrdnju je - i ne i da. tehnički ne, volja 2/3 od 38% nije izigrana, jer je ovdje riječ o sklopljenom partnerstvu, ali ne i braku, tj. upravo onako kako je referendumom traženo i od te 2/3 od 38% izglasano. ali i da, volja 2/3 od 38% jest izigrana - jer za njih ovaj sretan događaj jednog para uopće nije sretan, budući da se ispostavilo kako nije šija nego vrat, tj. da su po njihovoj referendumskoj volji homoseksualcima zaista uspjeli uskratiti pravo na brak, ali da unatoč tomu homo parovi imaju pravo na životno partnerstvo. što je jednak trn u homofobnom oku tih 2/3 od 38%, jer bi tih 2/3 od 38% naprosto željelo da homo parovi uopće nemaju prava kao hetero parovi.
naravno, tragedija ovog pitanja (kao i tvog kratkog, ali vrlo jasnog osvrta) uopće nije u stanju navodne izigranosti ili neizigranosti prave ili navodne "volje naroda". tragedija je upravo baš sama volja one konkretne referendumske dvije trećine od 38% - jer je naprosto homofobična, kvarna, civilizacijski korak unatrag, a nakon referenduma kao takva i legalizirana. provalija koju je zakon o životnom partnerstvu koliko-toliko pokušao zakrpati.
osobno kao pripadnica ovog naroda ne nalazim u sklapanju životnih partnerstava baš ništa uvredljivo, ali homofobiju i bilo koju netrpeljivost koja se pokriva voljom naroda aka promašenim argumentom većine - nalazim izuzetno gadljivom i uvredljivom u prvom redu za razum (uz religijski fanatizam, nacionalizam, netrpeljivost, primitivizam, koji su u konačnici i uzrokovali uništeno gospodarstvo i općenito katastrofalno stanje Hrvatske danas).