Zanima me čitaju li danas klinci Adriana Molea?
Ne kroz lektiru, nasilno, čak niti fakultativno ako je strpano u isti koš s raznoraznim dječje-mladalačkim pizdarijama o
uređivanju zadružne vodenice, dogodovštinama na malom maturalcu ili tajanstvenom slučaju krađe mobitela?
Nego baš onako - čitaju li? Sviđa li im se? Nalaze li se?
Ili je ta opsesija, citiranje cijelih pasusa, totalno neka
generacijska fora, kao
spectrum program plus sebađosice talijanke hit depo franjo tuđman?
Neki dan sam naletio na kroki pisma kojeg sam napisao Sue Townsend nakon što sam kupio/pročitao zadnji installment Moleova dnevnika. Ili možda pročitao s njome intervju u kojemu najavljuje "još barem jedan", ne znam.
Pismo je ... kratko, ništa posebno, 'long time listener, first time caller' izraz štovanja u nekoliko rečenica,
epistolarno skidanje kape uz napomenu
da sam poklonik i naklonik već gotovo trideset godina, i da
srdačan pozdrav.
Vrijedi možda spomenuti da to pismo nije dio neke odeblje mape
korespondencije sa slavnima.
To je prvo i jedino moje fan-pismo u životu.
Pismo nikad nisam poslao jer nisam mogao pronaći e-mail adresu.
Malo mi je žao zbog toga iako ne bih vjerojatno dobio feedback either way ali svejedno mi je malo žao, i
lecnulo je malo u travnju kad sam saznao da je
to - to
Post je objavljen 05.09.2014. u 19:02 sati.