Statistički podaci govore da BDP pada već jedanaesti kvartal zaredom.
Naša zemlja se već šest godina nalazi u recesiji.
Svi ti statistički podaci i stanje opće narodne depresije nisu dovoljan razlog ovoj ali ni prethodnoj vladi da provedu nužne reforme.
Od stjecanja nezavisnosti, rata i poslijeratne privatizacije nisu provedene ozbiljne reforme.
Sve one navodne "reforme" bile su samo kozmetičke promjene koje ne rješavaju temelj problema i shodno tome nisu dovele do nikakvi pozitivni rezultata.
Pravi razlog izostanka ozbiljnih reformi je sama struktura našeg društva i našeg gospodarstva.
Pripadnici Hrvatskih elita su na pozicije moći došli tijekom ratnih i poslijeratnih godina.
Znači pripadnice elite nisu zaslužili svoje položaje vlastitim sposobnostima i znanjem već privilegiranim društvenim položajem te kriminalnom privatizacijom.
Ozbiljne reforme bi se svakako dotakle tih privilegiranih prava a elite se tih privilegija nisu spremne dobrovoljno odreći.
Sustavi kao što su Hrvatski jako teško se mogu reformirati a da ne dođe do velikih društvenih potresa i promjena.
Ozbiljne reforme mogle bi značiti i ozbiljne probleme za Hrvatsku poslijeratnu elitu te dovesti do nestanka starih struktura moći koje su stvorene u poslijeratnim godina i koje još uvijek imaju sve poluge vlasti u Hrvatskom društvu.
Kako na elite nije izvršen adekvatan pritisak odozdo oni i ne vide potrebu da provedu reforme.
Naši studenti, radnici i nezaposleni su previše pasivni te neaktivni u usporedbi s njihovim kolegama iz drugih Europskih zemlja. Nema prosvjeda i građanskog pritiska na glavne strukture vlasti.
Društvo koje je u cijelosti izgrađeno na temelju lažnih privilegija i nezasluženih položaja prije ili kasnije će početi zaostajati za suvremenim svijetom.
Šest godina recesije samo je pokazatelj da država sa ovakvom strukturom gospodarstva i ovakvim sustavom jednostavno ne može napredovati.
Ostaje nam ili provođenje reformi ili gospodarski slom.
Ova općenarodna depresija je jako opasna. Narod koliko god pasivan bio ima svoje granice.
Pogoršanje standarda života dovest će samo do veće društvene radikalizacije te mogućih nasilnih prosvjed i nereda. U razvijenim zemljama prosvjedi su česti ali uglavnom mirni i pod kontrolom. U siromašnim zemljama prosvjedi su rijetki ali zato lako mogu izmaći kontroli te postati nasilni i kontraproduktivni.
Sat polako otkucava, vremena nema mnogo, država i društvo ne mogu vječno propadati bez posljedica.
Efikasne reforme ili Grčki scenario, bojim se da trećeg nema.
Post je objavljen 03.09.2014. u 10:36 sati.