Kada se Baldasargrad nađe u problemima normalno je da u pomoć stiže, a ko drugi nego profesor, pardon gradonačelnik Baldasar. Čovjek koji svojom pameću i izumima spašava Baldasargrad kad god se pojave nevolje. Jedna takva se desila nedavno, kad je Udruga splitskih antifašista predložila imenovanje ulice u naselju Mejaši po Prvom splitskom partizanskom odredu. To je očekivano naišlo na žestoke reakcije gradskog HDZ-a i braniteljskih udruga, kojima se Baldasar uvlači kad god mu se za to pruži prilika. Razmišljao je tako Baldasar što bi se sve moglo desiti ako se ploče sa imenom ulice postave na zgrade, moglo bi doći do razbijanja ploča ili nečega sličnog, što bi bacilo ljagu na Baldasargrad, a to njegov čuvar zaštitnik ne smije dopustiti.
Razmišljao je tako Baldasar, šetao zamišljen sa rukama na leđima dok se nije sjetio sjajnog rješenja: skinuti s dnevnog reda prijedlog imenovanja ulice s genijalnim obrazloženjem: iako je odluka donesena većinom u Komisiji za imenovanje ulica, nije postignut konsensus (a nikad niti neće biti postignut) te je zato prijedlog skinut sa dnevnog reda. I tako je gradonačelnik Baldasar još jednom spasio Baldasargrad, koji je mogao mirno utonuti u san.
Bal Baldasar Bal Baldasar Baldasaaar Baldasaaar…
Ne mogu a da se ne sjetim još jedne epizode serijala o profesoru Baldasaru, kada je naš junak trebao održati govor na svečanosti otkrivanja spomenika pripadnicima jedinice HOS-a koja nosi ime po ustaškom zločincu Rafelu Bobanu, i to na sam Dan pobjede nad fašizmom, 9. svibnja ove godine. Znao je da ljudi, koji će otkrivanju spomenika prisustvovati, baš i ne vole stranku kojoj pripada (SDP) i da je smatraju izdajnicima hrvatskog naroda i komunistima, iako je jedina poveznica njegove stranke sa SKH imovina koju su od nje dobili a od ideja i programa nije ostalo ama baš ništa. Natječu se u domoljublju sa HDZ-om, ali im baš i ne ide, jebiga ljudi više puše hardcore nego light domoljublje.
I šetao je tako profesor Baldasar u svom uredu, naravo sa rukama na leđima i zabrinutim licem, smišljajući kako da pridobije okupljene na toj prigodi. I naravno sinula mu je kao i obično genijalna ideja – smisliti šalu i plasirati je kao lapsus. I tako je profesor Baldasar čestitao njihov najdraži praznik “dan pobjede nad antifašizmom” i nasmijao sve prisutne, razbio led i pokupio simpatije ekstremne desnice. Sve je dobro završilo, Baldasargrad je sretan što ga ima za gradonačelnika.
Bal Baldasar Bal Baldasar Baldasaaar Baldasaaar…
P.S. Po meni je čak i dobro da imenovanje ulice u naselju Mejaši po Prvom splitskom partizanskom odredu (koji je usput već imao svoju ulicu u Splitu prije “demokratskih promjena”). Jer bilo bi žalosno da je ulica imenovana na prijedlog SDP-a, domobranske i kolaboracionističke stranke (u odnosu prema HDZ-u, dominantnom nacionalizmu i nasljeđu tuđmanizma), kako je s pravom opisuje splitski povjesničar Dragan Markovina. Zaista ne bi bilo u redu da Prvi splitski partizanski odred ponovo dobije ulicu milošću takve stranke.
U hrvatskom društvu (kao i u ostalim jugoslovenskim državama, s izuzetkom donekle Slovenije) antifašizam i partizanski pokret nisu omiljeni i mislim da antifašistička udruženja ne bi trebala insistirati na prijedlozima za imenovanje ulica po pojedincima i jedinicama vezanim uz partizanski pokret, jer se na kraju pretvori u traženje milosti od likova i stranaka kao što su Baldasar i SDP. A uostalom i ovo društvo, koje ne cijeni antifašizam (mada je moguće da ga i većina cijeni, ali se radi o šutljivoj većini koju najčešće nadjača bučna manjina) ne zaslužuje da ima ulice kao što bi to bila Ulica Prvog splitskog partizanskog odreda. A na primjedbu što sa već postojećim ulicama koje nose imena po antifašistima moj bi odgovor bio: neka ih, ako ništa drugo njihova funkcija je da nerviraju tipove kao što su, Ivan Zvonimir Čičak, Ivo Banac, Zvonimir Hodak, Tihomir Dujmović ili Tomislav Karamarko. I to je nešto.
Toliko od mene, baš se spremam pogledati desetu epizodu Velog mista, grad je isti, ali su poruke i vrijednosti potpuno drugačije.
Post je objavljen 31.08.2014. u 19:07 sati.