Što ja to radim, ne radeći ništa ?
Nude mi se dosadno, ili možda u zasjedi op-sjedaju, pritajene, motreći i očekujući mi časove 'slobodnog' vremena, bez nadzora 'zaspalog' ega, nebu-lozne misli i promišljanja o svemu što me okružuje i o sebi samomu. Interesna želja saznanja me tjerala utaba-nom stazom, kojoj je upravo ovdje kraj, a dalje je samo naslućeno bespuće, zavodljivo, kojega moja znatiželja obuhvaća tražeći mogući prolaz u nepoznatost.
Tu u svemu nepreglednom okolišu nasluću-jem da mora biti i teškoprolazna šikara nepoznatog grm-lja, bodljikavog trnja, ali i čistina sve duljih vidika, ubavih proplanaka, sretnih odmorišta i visokih grebena sa vidikovcima na svu prošlost , no i samo magla na horizontu, koja najviše privlači moju znatiželju. Pa snatrim sam, sada tu, na kraju kretanja , u magli u svim smjerovima bez putokaza gdje doista ničega vidljivoga nema. Samo magla, magla, maglušina pa već i rjeđa magla, te konačno ništa.(?)
A što je to 'ništa' ?
I 'ništa' je pojam ! Da, pojam za 'nešto' ćega nema. A ako nečega nema , kako se može to čega nema pojmiti ? Sve što je pojmljivo je pojmljivo u nekom pros-toru.
A sam prostor ? Je li prostor pojmljiv samo po datostima u njemu ? Je li prostor tek apstraktno pojmljiva specifična datost ?
Ako je prostor specifična datost, tada je i ona na samomu prapočetku, kad nije bilo još ničega, morala biti stvorena. Dakle da bi se mogle neke tek idejne datosti negdje smjestiti, morao je postojati prostor ! Prema tomu najprvo stvorena datost morao je biti prostor. A nije bilo ničega, te je baš iz 'ničega' u ničemu (nigdje?) oformljen prostor (?) Ako je prostor tek naknadno stvoren, gdje je bilo to 'ništa' u kom će se smjestiti prvotno stvoreni prostor , a taj naknadno stvoreni prostor tada je ograničena veličina u koju, kako će se moći smjestiti potom bezgraničnost (?) prostora i stvaranih budućih datosti ?
Vrtim se u besmislenostima, kojih je puna glava lupajuća o 'zid saznanja', u nemogućnosti nalaza bilokakovog procjepa, prolaza, nogostupa, rukohvata oslonca, ili bilo ičega. Ali 'ništa' kao i prostor su pojam kojega tek treba definirati, jer ipak sve velebno – svemir- postoji kao konkretna datost u prostoru.
U konačnici, na kraju, ne mogu, ne mogu ništa ni pojmiti , ni znati . Zid saznanja je, za mene, neprobojan…
Međutim slutim i bojim se, da kad bih se i mogao približti SVJETLU BLJEŠTEĆEG SAZNANJA i SPOZ-NAJE, nije vjerojatno da bi moj mali, skromni , uski obu-jam mogućnosti spoznavanja mogao obuhvatiti to Saz-nanje i Umnost VELEUMA-SVEUMA pojmljivoga – po postojanju u zbirnoj imenici BOŽANSTVO – BOG STVO-RITELJ od kojega sve potiče, a sam je neograničena VJEČNOST.
Jadan sam, došavši do spoznaje o vlastitoj nemoći, a sretan i zahvalan sam u skromnosti moje nemoći pred nedokućivim saznanjem.
Hvala Ti Bože, što je Tako i baš Tako , te što moje postojanje i trajanje, upravo takovo kakovo je nemočno, ispunjava –zagonetne ! - svrhu i smisao ops-tanka mojega biča u velebnoj raskoši Tvojega Božan-skoga Vrta . . .
Domoljubac - Zvonimir Tomaqc - iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 31.08.2014. u 15:11 sati.