Rumunjska Povijest.
Prvotno naseljeno Dačanima, područje je današnje Rumunjske bilo u II i III st., kao rimska provincija Dacia, izvrgnuto romanizaciji; u etničkom sastavu tragove su ostavili i drugi narodi koji su tuda prolazili od IV do XI st. Na prijelazu I tisućljeća formirale su se prve malene feudalne vojvodine. Transilvanija (Sedmogorska) već je u XI st. potpala pod Madžare, u XVI st. doša pod zaštitu Habsburgovaca i 1848. u uniju s Mađarskom. U XVI st. formirale su se Moldavska i Vlaška koje su u idućim stoljećima bile prisiljene priznati turski suverenitet. Vlaškom vojvodi Mihajlu Hrabrom uspjelo je na kratko vrijeme sjediniti pod svojom vlašću Vlašku, Transilvaniju i Moldavsku (oko 1600). U XVIII i XIX st. za ratova ewopskih država protiv Turske one su gotovo stalno bile pod okupacijom austrijske, odnosno ruske vojske; 1774. Rusija je stekla pravo zaštite kršćanskog pučanstva i pravo da diplomatski zastupa vojvodinu na Porti.
God. 1859. obje su zemlje izabrale za zajedničkoga vladara moldavskoga kneza Aleksandra Cuzu i time zapravo formirale jedinstvenu rumunjsku državu; to su 1861. priznale velesile i Turska. Berlinskim mirom 1878. Rumunjska je stekla punu nezavisnost, ali je južnu Besarabiju morala odstupiti Rusiji; kao odštetu dobila je sjevernu Dobrudžu.
God. 1881. proglašena je kraljevinom. Zbog gubitka južne Besarabije Rumunjska se približila Austro-Ugarskoj i Njemačkoj, ali nije napustila pretenzije na Bukovinu i Transilvaniju, koje su bile u sastavu Austro-Ugarske, pa je to utjecalo na rumunjsku vanjsku politiku od 1918. Za drugoga balkanskog rata Rumunjska je 1913. napala Bugarsku i Bukureštanskim mirom prisilila je da joj odstupi južnu Dobrudžu. U I svj. ratu stupila je 1916. na stranu Antante, koja joj je jamčila pripojenje područja pod Austro-Ugarskom. Poražena, sklopila je 1918. nepovoljan mir s Centralnim silama, ali je nakon pobjede Antante ponovo zaratila protiv njih, stekla te godine izgubljenu južnu Dobrudžu i uzela Austro-ugarskoj Transilvaniju, Bukovinu, istočni Banat i Maramures, a - iskoristivši građanski rat - Rusiji Besarabiju. God. 1919. rumunjska je vojska sudjelovala u gušenju madžarske revolucije, a 1924 - zbog razvoja radničkog pokreta - KP je stavljena izvan zakona. Dugo vezana uz Francusku, rumunjska se politika pred II svj. rat, uz postepen prodor fašizma (Željezna garda i druge grupacije), preorijentirala prema Njemačkoj, koje je interesima podvrgnula gotovo cijelo rumunjsko gospodarstvo. God. 1940. bila je - nakon pakta Staljin - Hitler - prisiljena odstupiti SSSR-u Besarabiju i sjevernu Bukovinu: iste su je godine prisilile Njemačka i Italija da Madžarskoj preda sjevernu Transilvaniju, a pod njemačkim pritiskom Bugarskoj je dala južnu Dobrudžu, pristupila Trojnom paktu i 1941. pridružila se napadu na SSSR. Pošto su ljeti 1944. sovjetske snage prodrle u Rumunjsku, izbio je antifašistički ustanak; kralj Mihajlo I oborio je fašistički režim generala Iona Antonescua, a Rumunjska je zaratila protiv Njemačke. God. 1945. osnovana je vlada Narodno-demokratske fronte (Petru Groza) i provedena agrarna reforma, a 1946. na izborima je većinu glasova dobio Demokratski blok (komunisti, socijalisti, Grozina stranka i liberali). Mirovnim ugovorom s Mađarskom 1947. Rumunjska je stekla sjevernu Transilvaniju, dok je južna Dobrudža ostala Bugarskoj. Iste je godine abdicirao Mihajlo I i bila proglašena Rumunjska Narodna Republika.
Na početku 1948. Socijaldemokratska stranka i KP sjedinile su se u Rumunjsku radničku partiju; iste je godine proglašen novi Ustav i donesen zakon o nacionalizaciji gospodarstva. God. 1965. promijenjen je naziv države u Socijalistička Republika Rumunjska, a partije u Rumunjska komunistička partija.
Od 1961. do 1965. na čelu Državnog vijeća (dotada Prezidij) Velike narodne skupštine nalazi se Gheorghe Gheorghiu-Dej.
God. 1965 predsjednik Državnog vijeća Chivu Stoica, podnosi ostavku, a predsjednik Državnog vijeća postaje prvi sekretar Rumunjske KP Nicolae Ceausescu., a država se naziva Socijalistička Republika Rumunjska
God. 1974. ustavnom promjenom uveden je položaj predsjednika republike, a prvi je predsjednik postao N. Ceausescu. Za predsjednika vlade izabran je Manea Manescu koji je na toj dužnosti ostao do ožujka 1979. kada premijer postaje Ilie Verdet (do travnja 1986).
Od 29.12.1989 naziva se Republika Rumunjska.
Rumunjska Panoramio
Post je objavljen 29.08.2014. u 22:19 sati.