Šangaj Shanghai 10. poglavlje
U uspomenama i opisima sve malobrojnijih Europejaca koji su poznavali predratni Šangaj, ovaj grad još uvijek živi kao luka blagostanja, udobnosti i slobode, uz sjetno prisjećanje kako je tamo bilo lijepo. Ja od ljepote u svakom slučaju nisam vidio ni traga. Velike, nezgrapne zgrade dizale su se na pješčanim obalama prljavožute rijeke. Odrpan narod vrvio je i na pristanišnim brvnima i ulicama. Zadimljena, sivo-žuta atmosfera pritiskala je grad koji je izgledao u pustom močvarnom krajoliku jednako gadno kao i njegovo obilje usred beznadne bijede kineskog puka.
Tadašnji se Šangaj sastojao od tri grada:
1. međunarodnog setlmenta čija je uprava zbog "nejednakih ugovora" između stranih sila i Kine bila povjerena jednom zajedničkom víjeću, The Shanghai Municipal Council-u;
2. francuske koncesije;
3. grada kojim je upravljala Kina, The Municipality of G. Shanghai. Taj je najkasnije nastao.
Kada su Englezi prvi započeli graditi naselje na ovim muljevitim prudovima, u tom području još nije bilo spomena vrijednog kineskog pučanstva koje se tek kasnije, privučeno mogućnostima rada i sigurnošću pred pljačkaškim pohodima njihovih warlords-a Naselilo unutar i u blizinu stranih naseobina. To nisu bile koloníje budući da je zemlja pripadala čítavo vrijeme Kini, ali su strane sile, u koje se ubrajao i Japan, stekle nakon pobjedonosnog rata pravo da tim područjima upravljaju i da njihovi državljani smiju ondje posjedovati zemlju, što u Kini inače nije bilo dozvoljeno. Kinezi, stranci bez državljanstva i državljani zemalja koje su u prvom svjetskom ratu, kao Njemačka i Austro-Ugarska, izgubile svoje pravo na udio kao "ugovorne sile," bili su u koncesijama, kao i posvuda u Kini, podčinjeni kineskom sudu, dok su i svi drugi stranci u čitavoj Kini mogli biti suđeni samo od njihova vlastitog konzularnog suda. To je bilo pravo ekstrateritorijalnosti. Daljnja velika prednost ugovornih sila sastojala se u tome da su one kontrolirale carinsko poslovanje Kine, od čijih se godišnjih prihoda određeni dio predavao stranim silama. Od ovih je Engleska bila daleko najutjecajnija. Pretežita većina namještenika Shanghai Municipal Council-a bili su Englezi, budući da je međunarodni setlment nastao iz jedne ranije britanske koncesije. Bio je podjeljen u četiri obrambena odsjeka: engleski, američki, talijanski i japanski odsjek, gdje su se zadržavale jedinice navedenih naroda. Japanski odsjek, Hongkew, bio je odijeljen od drugih kanalom Soochow Creek-om koji je utiecao u rijeku Whangpoo. Činio ga je dugi uski gradski dio na obali rijeke. Dijelovi setlmenta i granične francuske koncesije koji su se nalazili blizu rijeke uglavnom su se sastojali od visokih zgrada ureda, banaka, hotela i skladišta. Što se više udaljavalo od rijeke, to se češće viđalo stambene zgrade, djelomice visoke građevine s mnogo stanova, dijelom opet niske kuće s vrtovima. Na granici setlmenta sa zemljom pod kineskom upravom počinjalo je seosko područje čije su ceste-extrasettlement roads također podlijegale upravi settlementa. Ova oblast, zvana Hungjao, bila je jednako ravna kao i sam grad i sastojala se od polja ispresijecanih kanalima i isprekidanih gajevima bambusa i drveća. Ljudski je gnoj jamčio dobre žetve, uglavnom pamuka i kukuruza. Stranci, koji su ovdje još uvijek imali pravo posjedovanja kuće, stanovali su u vilama dobro odnjegovanim vrtovima. Hungjao je bio jedini dio koji bi se mogao nazvati lijepim, nije pripadao ni jednom stranom obrambenom odsjeku, ali je bio čuvan od policije settlmenta.
Japan je baš bio iskoristio nezgodu na Mostu Marka Pola kod Pekinga kao izgovor za upad u sjeverni dio Kine. Čang Kai Šek, predsjednik Kine koji je imao sjedište vlade u Nankingu nedaleko Šangaja koji se sedam mjeseci ranije vratio iz kratkog zarobljeništva pri Čang Tso Linu, moćnom generalu na sjeveru, poslao je jedno jako odjeljenje svojih jedinica u Šangaj kako bi istjerao Japance iz njihova obrambena odsjeka Hongkewa. Japanci su u to vrijeme imali samo dvije tisuće marines te više ratnih brodova s dobrim topništvom. Usred Hongkewa stajao je zatvor pod upravom Municipal Councila-ward road gaol jedan od najvećih na svijetu, s više od 8.000 stanara. Bio je zatvoren visokim zidom i sastojao se od pravokutnih blokova za kažnjenike od kojih s većina bili Kinezi. Indijci i Europejci su imali zaseban odjel. Kad se vidjelo da je sukob neizbježan, kineslki liječnici koji su radili u zatvoru su pobjegli i ja sam se u nj' uselio te kao jedini liječnik morao brinuti za ranjene. Borbe su se odvijale okolo-naokolo. Na nas se pucalo topovima s obiju strana, pri čemu su gornji katovi više puta pogađani, neki zatvorenici ubijeni i mnogi ranjeni, tako da smo morali te katove isprazniti i sve nagurane kažnjenike smjestiti u donje katove. Kinezi i Japanci koji su se borili izvan zidova zatvora koristili su zid kao zaklon za njihove strojničke položaje. Onda su naokolo zapaljene kuće i bilo je osobito noću zastrašujuće, ali ipak lijepo vidjeti kako se sa svih strana uz glasne praske u plamenovima ruše kuće iz kojih su stanari pobjegli, kao da su htjele povući i naš odsječeni otok u vatreno more. U roku od deset dana Japanci su dopremili dovoljno novih jedinica da protjeraju Kineze iz Hongkewa. U međuvremenu je i jedan kineski liječnik, dr S. T. Hsiu, došao dobrovoljno u zatvor kako bi mi pomogao.
Post je objavljen 28.08.2014. u 16:22 sati.