PALACKÝ, František, češki historičar i političar (Hodslavice 14. VI. 1798 - Prag, 26. V. 1876). Odgojen u vjerskom duhu, Palacký je čitao sa žarom luteranske teologe i maštao o tome kako će postati misionar. U vrijeme kad se patriotizam izražavao interesom za literaturu, a pisanje smatralo rodoljubnim djelom, Palacký pomaže J. Palkovicu oko njegova rječnika, prevodi Kleista, piše stihove.
Uvidjevši da nema pjesničkog dara, posvetio se znanstvenom radu. Sa Šafarikom i Janom Benedikti izdao je 1818. anonimno rad o češkom pjesništvu Počátkove českého básnictví obzvláště prosodie. God. 1823 došao je u Prag i pod utjecajem Dobrovskog posvetio se proučavanju povijesti. God. 1827 pokrenuo je i do 1838 redigirao Časopis českého museum, a 1830. postao je tajnik České společnosti nauk. U svome životnom djelu Dějiny národu českéehov v Česhách i v Moravě prikazao je češku historiju od najstarijih vremena do 1526. Palacký prikazuje stalni sukob njemstva i slavenstva, u njemu vidi historijsku neminovnost, i u svojoj filozofiji historije prihvaća borbu kao princip historijskog progresa. Slavenstvo poistovećuje s vrlinom, Čeh t. j. Slaven po svojoj je prirodi miroljubiv, osjećajan i bez osvajačkih poriva, German t. j. Nijemac ratnik je, osvajač, sklon penetraciji, otimanju tudeg. Nasuprot idealiziranoj drevnoj slavenskoj zajednici, koja je u biti demokratska, stoji nijemstvo, koje već u davnini usvaja i privilegije i hijerarhiju. Palacký priznaje međutim, da je za progres bio nuždan kako njemački tako i rimski utjecaj u češkim zemljama. Ocjenjujući nastojanja zapadnih naroda da stvore u novije vrijeme demokratske institucije, Palacký ističe, kako se Zapad vraća onome, što su stari Slaveni već jednom imali. Palacký je svojim djelom dao snažnu podršku rodoljubivim nastojanjima Čeha, i njegova je historija prihvaćena kao narodna vrednota, a njen pisac uzdizan kao »otac naroda».
Palacký je bio i politički pisac i zanimljivo je njegovo programatsko djelo Idea státu Rakouského. Palacký ukazuje tu na dužnosti države prema narodima, koji u njoj žive, na potrebu ravnopravnosti naroda, protivi se centralizmu i dualizmu (spis je napisan 1865.) i upozorava Beč na opasnost panslavizma u slučaju da se prihvati dualističko rješenje.
Nošen idejama gradanskog liberalizma Palacký je mislio, da je bitno za uspjeh narodne stvari da se pridobije plemstvo. Odbacivao je svaki radikalizam u politici, revolucionarne 1848. držao je s Bečom, naglašavajući, da bi Austriju, da je nema, trebalo stvoriti. Njegov je politički program vrijedio gotovo sve do god. 1918.
Nastupajući 1848 s austroslavenskim programom, uvjeren da će Austrija priznati Slavenima nacionalna prava, Palacký se kao predsjednik Slavenskog kongresa izjašnjava za Austriju kao zajednicu ravnopravnih naroda. Prevaren onim, što je slijedilo nakon poraza revolucije, Palacký gleda sa skepsom na političke prilike u monarhiji, potkraj života priznaje svoje pogreške iz 1848. ukazuje na opasnost, koja češkom narodu prijeti od austrijskih Nijemaca.
Palacký je bio plodan pisac. Osim svoje historije ostavio je i niz drugih djela: Litterarische Reise nach Italien; Přehled nejvyššich dustojniku a ouředniku zemských v král. Českém od nejstaršich času až do nyněejška; Über Formelbücher, zumächst in Bezug auf böhmische Geschichte; Popis královstvi českého i dr.
Post je objavljen 27.08.2014. u 17:23 sati.