Božić
Značajno mjesto u pućkome božićnom ritualu ana Badnjak ima kićenje zelenilom. Nekada se koristila grančica zimzelena, lovorike, ružmarina ili masline, a tek od druge polovine 19. stoljeća hrvatska narodna kultura poznaje božić drvce koje nam je, poput nekih drugih običaja, došlo iz zapadne Europe. Danas je božićno drvce najbitniji simbol Božića te ima višestruku funkciju. Vlasti ga postavljaju na glavnim gradskim trgovinama sugerirajući božićni ugođaj. Crkve su pred Božić okićene drvcima, prirodno ili umjetno drvce naći ćemo u svakoj trgovini kao simbol promocije božićne kupovine. Napokon na Badnju večer oko božićnog drvca i jaslica okupit će se cijela obitelj.
Pretkrščansko u Božiću
U Božiću su sadržani različiti pretkrščanski simboli i prakse vezane uz zimski solisticij. Još u rimsko doba na početku zime i nakon zimskog solisticija kitilo se kuće zelenilom i palile se svijeće. Car Aurelian (270. – 275. g.) je 25. prosinca u razdoblju zimske ravnodnevnice odredio kao dies natalis solis invicit tj. Rođendan nepobjedivog sunca, dok se rimski mistik Ben Salbi već se tada otvoreno zalagao za to da praznovanje krščanskog Boga kao svijetlost svijeta (lux mundi) mora potisnuti svečanost nepobjedivog svijeta što se s velikim vatrama slavila 25. prosinca.
Prvi pouzdani podatci o proslavi Kristovog rođenja u Rimu, sežu u 4. stoljeće, a za to je zaslužan papa Liberij I. Koji je 360. godine dao sagraditi kapelu s jaslicama, od 9. stoljeća poznatu kao bazilika Santa Marija Maggiore.
(prepisala Mirjam Tklačić iz Novog Lista 22/12/2001)
Post je objavljen 27.08.2014. u 08:37 sati.