Pojedince i organizacije koji zgrću i obrću velike novce, ali su škrti plaćati fotografe za njihov rad, lako se može prepoznati po slijedećoj retorici: "[ubaci razlog zbog kojeg fotografa namjeravaju platiti malo ili ništa], ali steći ćete neprocijenjivo isksutvo, i značajnu referencu u životopisu."
Još je gora stvar, ako takvi naručitelj fotografskih poslova prvo namjeravaju od fotografa tražiti da radi (skoro) za badava, da bi pri tome stavkom u ugovoru prisvojili sve fotografije, i iskroištavali ih za promotivne/komercijalne svrhe. Takve stvari nisu ništa drugo nego iskorištavanje u robovlasničkom ili feudalnom stilu.
Po pitanju toga ima jedan veliki problem. Reference i iskustvo ne plaćaju utošeno vrijeme, trud, režije, životne troškove i amortizaciju fotografske opreme. Iako u životopisu može gordo zvučati da je neki fotograf nekad i negdje fotografirao "taj i taj" događaj, to zapravo ne znači apsolutno ništa. Fotografove glavne reference su - njegove fotografije.
No da stvar nije takva samo i po pitanju naručitelja fotografskih poslova, od slične boljke (tj. škrtosti) boluju i neki vrlo poznati i medijski razvikani fotografi. Naime, neki od vrlo poznatih i medijski razvikanih fotografa tako nemaju naviku plaćati svoje asistente (osobe koje pomažu u nošenju opreme, postavljaju rasvijete i sličnom - i to je rad, bez obzira što tko tvrdio) uz retoriku (i racionalizaciju) da "treba bit čast raditi sa tako poznatim fotografima kao što su oni", i naravno "da su time stekli važno iskustvo i reference".
Post je objavljen 25.08.2014. u 17:20 sati.