Marketing
Posljedice sive ekonomije u Hrvatskoj na gospodarski rast
Siva ekonomija odnosno porezna evazija ili utaja poreza jedan je od najtežih problema i izazova ekonomske politike i institucija, odnosno Hrvatske države.
Posljedice sive ekonomije ogledale su se u bijegu kapitala, opadanju kupovne moći, nelikvidnosti, padu outputa, slabljenju domaće konkurentnosti, nezaposlenosti, neizvjesnosti i riziku u realnom i bankarskom sektoru.
U uvjetima visoke nezaposlenosti (koja premašuje 18%), kreditne zaduženosti građana, naizgled visoke porezne opterećenosti i visokih doprinosa, složene zakonske birokracije, padu kvalitete u pružanju javnih usluga poput zdravstva, obrazovanja i drugo došlo je do porasta rada na crno, a time i sive ekonomije. Ekonomska kriza koja traje već šestu godinu uvjetovala je i pad kupovne moći. S druge strane, otežani uvjeti poslovanja, neizvjesnost uzrokovali su i porast neregistriranih gospodarskih aktivnosti koje su za cilj imale stvaranje profita za pojedince i izbjegavanje plaćanja zakonskih obvezi na legalne gospodarske aktivnosti uz istodobni porast nelegalnih aktivnosti i radnji. Posljedice sive ekonomije ogledale su se u bijegu kapitala, opadanju kupovne moći, nelikvidnosti, padu outputa, slabljenju domaće konkurentnosti, nezaposlenosti, neizvjesnosti i riziku u realnom i bankarskom sektoru.
Kako ne bih preskočila osnovne definicije sive ekonomije, prema Feige (1990), siva ekonomija ima četiri oblika:
• ilegalno gospodarstvo – proizvodnja i distribucija zakonom zabranjenih dobara i usluga kao što su droga, prostitucija, krijumčarenje, organizirani kriminal, zelenaštvo, krađa;
• neprijavljeno gospodarstvo – djelatnosti kojima se izbjegavaju utvrđena fiskalna pravila sadržana u poreznim zakonima, evazija poreza i doprinosa te prijevare iz koristoljublja. Zbirna mjera neprijavljenog dohotka jest iznos dohotka koji je trebao biti prijavljen poreznim vlastima, ali nije;
• neregistrirano (nezabilježeno gospodarstvo) – aktivnosti koje nisu prijavljene službenoj statistici, a trebale bi biti. Mjeri se uz pomoć dohotka koji nije zabilježen u sustavu nacionalnih računa. Nezabilježeni je dohodak razlika između ukupno ostvarenog dohotka i onoga koji je zabilježen u sustavu računa;
• neformalno gospodarstvo – djelatnosti kojima se umanjuju troškovi poduzeća i krše administrativna pravila kojima se reguliraju prava vlasništva, ugovori o radu, ugovori o kreditu, sustav socijalne sigurnosti.
Prema I. Bičaniću i K. Ott, uzroke jačanja (ne pojave jer je i prije ulaska u procese tranzicije siva ekonomija bila prisutna u Hrvatskoj) sive ekonomije valja tražiti u (Bićanić, I., Ott, K.:1998);
1. padu realnog dohotka, visokoj inflaciji, visokim poreznim opterećenjima i ratnim razaranjima,
2. nedovoljna i neadekvatna financijska kontrola,
3. neefikasnost procesa privatizacije, nedostaci u zakonskoj regulativi, nejasna strategija razvoja industrije, ograničenja vezana uz ekonomiju obujma i nedosljednost u primijenih zakonskih sankcija,
4. loša profesionalna orijentacija u javnom sektoru (korupcija, nepotizam, neefikasna administracija),
5. loš odabir privatizacijskog modela, pretvaranjem društvenog dijela poduzeća u državno, nedostatak informacija, manjkavost u privatizacijskim zakonskim aktima, politički favoritizam.
Analize i istraživanja međuzavisnosti između razine sive ekonomije u nekom gospodarstvu i bruto domaćeg proizvoda pokazale su da postoji negativna veza između sive ekonomije i rasta outputa. Primjerice, pad BDP-a za 10% rezultirati će porastom sivog gospodarstva za 4% što je dokaz čvrste povezanosti između pojava. Zaključak koji se iz istraživanja (Adam i Ginsburgh, 1985., Loayaza, 1996., Kaufmann i Kaliberda 1996., Schneider i Enste, 2000., Eilat i Zinnes, 2000.) može izdvojiti je da osim što postoji čvrsta i negativna povezanost između razine outputa (GDP-a) i udjela sive ekonomije u gospodarstvu, jednom zaživjelo sivo tržište realno je teško smanjiti pa čak i onda kada je gospodarstvo u ekspanziji.
Kao što smo već i naveli, postoje različite procjene razmjera sive ekonomije u Hrvatskoj. Prema F. Schneideru, razmjeri sive ekonomije u Hrvatskoj u komparaciji sa ostalim zemljama tranzicije vidljivi su iz Tablice 1. Prema izračunima i procjenama OECD-a, Hrvatska je u 2012. godini od 31 analizirane države, najvećim dijelom članica EU treća, iza Bugarske i Rumunjske, po relativnoj veličini sive ekonomije
Tablica 1.: Udio sive ekonomije 31 zemlje u % BDP-a od 2003-2012. Godine
Tablica 2. .: Udio sive ekonomije 4 zemlje ne-članice EU u % BDP-a od 2003-2012. godine
Iz podataka Tablice 2. vidljivo je da je udio ekonomije u gospodarstvo Hrvatske mjereno kroz udjel sive ekonomije u BDP-u kao zauzima nezahvalno visoko mjesto. Autor S. Friedrich procjenjuje da se kreće oko 29.0 % te se nalazimo na trećem mjestu, nakon Bugarske i Rumunjske. Procjenjuje se da je udio sive ekonomije u BDP-u Republike Hrvatske tijekom dva desetljeća tranzicije porastao i da je u 2012. godini iznosio oko 6 milijardi dolara ili oko 30% BDP-a. Takav je prosjek među najvišima u zemljama tranzicije i dvostruko veća od prosjeka OECD-a koji iznosi oko 15%. Pregled udjela sive ekonomije u gospodarstvima razvijenih zemalja vidljiv je iz tablice 3.
Tablica 3.: Udio sive ekonomije 5 razvijenih zemalja svieta u % BDP-a od 2003-2012. godine
Zbog velikog udjela sivog tržišta u gosparskoj aktvnosti Republike Hrvatske, u gotovo svim proizvodnim aktivnostima, a kako mi je najbliži sektor vina, navesti ću neke zabrinjavajuće podatke. Prijedlog mjera za suzbijanje sive ekonomije Udruženje vinarstva HGK temelji se na usporedbi statističkih podataka koje u RH prate dvije institucije.
Prema raspoloživim služenim podacima DSZ za usporedbu dostupni su podaci iz 2010. godine. Ukupna proizvodnja vina u 2010. godini iznosila je 1,400 tis. hl od čega je preko Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo u prometu kotrolirano oko 678.251 tis. hl.
Iz navedenog proizlazi da je razlika od 721.748 hl vina bez službene kontrole odnosno 51% od ukupne proizvodnje nalazi se na sivom tržištu.
Također, na tržištu postoji i neregistrirana maloprodaja vina na tzv. vinotočjima odnosno kroz prodaju na kućnom pragu.
Kako bi se pristupilo kontroli neregistriranog trženja vina predlažu se sljedeće mjere;
- djelovanje kroz jači rad inspekcijske službe s naglaskom na činjenicu da je potrebno otkloniti zapreke u zakonodavstvu koje priječe inspektorima nadzor i djelovanje na mjestima maloprodaje koja nisu registrirana kao pravni subjekti
- kontrola kvalitete vina u prometu kroz inspekcijske službe s naglaskom da je sadašnja kontrola nedostatna i nedovoljno kompetentna zbog činjenice da je ista u nadležnosti Državnog inspektorata koji je doživio svoju transformaciju.
Stoga se predlaže da kontrolu vina u cijelosti provodi vinarska inspekcija u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede koja proizvod kontrolira do stavljanja vina u promet te Carinska uprava u čijoj je nadležnosti kontrola neregistrirane tržišne djelatnosti.
Zabrinjavajući podaci ukazuju na mnogo veće razmjere sive ekonomije na domaćem tržištu nego što se ona stvarno želi prikazati. Njeni razmjeri poprimaju razinu epidemije sa svojim visokim udjelom u BDP-u čiji je utjecaj sivog gospodarstva ne ekonomske performance neke zemlje vidljiv iz tablica gore.
Unatoč svemu, zaključak je vrlo jednostavan, sustavno mijenjanje svijesti pojedinaca, proizvođača, konzumenata jedin je od pravaca razvoja i održanja tržišta u cjelini.
Literatura
1.Eilat, Y., Zinnes, C.: The Evolution of the Shadow Economy in Transition Countries: Consequences for Economic Growth and Donor Assistance, CAER Discussion Paper, 2000.
2.Fischer, S., Sahay, R.: Economies in Transition, Taking Stock, Finance
3.Schneider, F.: Size of the Shadow Economy in 5 Highly devloped Non - European Countries over 2003 to 2012 (in % of off.GDP): Some New Facts, OECD ožujak 2012.
4. Bićanić, I., Ott, K.: The Unofficial Economy in Croatia: Causes, Size and Consequences, Institut za javne financije, Occasional Paper 3.
5. Mauro, P.: Corruption and Growth, The Quarterly Journal of Economics, vol. 110, no. 3, str. 683-712, 1995. 83-712, 1995. 1995. 83-712, 1995.
Post je objavljen 24.08.2014. u 18:33 sati.