Kad se spusti večer, u meni se budi sanjar...budni sanjar...u glavi mi se miješa milijun stvari, milijun rečenica, milijun stihova. Večeri provedene s mojim mislima su nešto najljepše. U svojim sanjarenjima ja sam svoj gazda. Ponekad mi u kasnim satima dođe da napišem neki stih, neku misao, ali jednostavno sam prelijen da uzmem olovku i papir u ruke. Pustim si dobre, stare evergreene, legnem u krevet i sanjarim. Sanjarenja su predivna. Dok sanjarim, svijet mi se čini kao bolje mjesto za življenje, poštenije i ugodnije. Često sanjarim o savršenoj ljubavi, o ljubavi kao iz filma ili romana Nore Roberts. Ovako besmisleno hodanje kroz život je nezdravo. Odlazeći od žene do žene i tako u krug.. Sanjarim da ću naići na onu pravu, no možda sam je već našao, ali sam je takoreći preskočio. Možda je bila u mom naručju, ali ja to nisam uočio.
Razmišljajući tako često se pitam bih li išta promijenio u životu ili je sve onako kako bi trebalo biti..ne znam. U mojim stihovima je sve savršeno, bez ijedne pogreške, barem ja tako mislim. Znam da savršenstvo ne postoji, no često u svojim mislima zamišljam savršen, idiličan i bezbrižan život s onom pravom ljubavi...no, to su samo moje misli. Pitam se koja je svrha moga života, za šta sam stvoren? Nemam odgovor na to, no u mojim mislima mogu biti što god poželim. Sanjarim o svijetu gdje sam sretno zaljubljen..naravno, ja sam glavni lik tih mojih priča.
Ne znam što ću ostaviti jednog dana kad umrem. Volim razmišljati o smrti. Ne bojim se jer ne znam šta me poslije zemaljskog života čeka. Svaka sekunda provedena na ovom svijetu me približavaju smrti, a nikad ne mogu znati kad će ona doći po mene. Možda je ovo poslijednji post koji ću objaviti..možda ću nakon toga umrijeti, a možda za 50 godina. Dok se to ne dogodi, udisat ću ovaj zrak, pisati stihove, tekstove, sanjariti..jednostavno ću živjeti. Sanjarim, sanjarim kao malo nevino dijete, a već odavno to nisam. Ja sam samo čudan cvijet koji po danu vene, a dolaskom sumraka oživi i procvjeta. Ponekad sam toliko izgubljen da po cijelu noć uz svijeću buljim u strop i sretan sam. Presretan jer u tim trenucima uživam..da, uživam sa svojim čudnim, djetinjastim mislima. Misli su sve što imam. Iz njih proizlazi moja kreativnost, moja sloboda...moj cijeli život.
I dok život prolazi, mogu uživati u svojim sanjarenima, stihovima i to mi nitko ne može oduzeti....u svojim mislima ja sam JA....:)))))
.........................i dok lađar smrti ne dođe po mene
ja bit ću cvijet koji nikada ne vene...
Post je objavljen 23.08.2014. u 14:09 sati.