šutim
jer riječi su zapele u meni
i nema gumice da ih izbrišem
takve gole neartikulirane
zamrle u grlu, slane na rubu usana
neizgovorene i nenapisane
nezaboravljene i neprežaljene
šutim
jer solarni pleksus ne postoji
to je izmišljeno mjesto praznine
rupa nakon topovskog taneta
koje ti prođe sredinom tijela
i ostavi ponor razrušene zemlje
u mirnodopsko vrijeme
šutim
jer nemam što za reći
sebi, ne još, drugima pogotovo
ali zato misli.....ne šute
i ja ih uzalud odobrovoljavam
podmićujem, nagovaram, zabavljam
bezuspješno_
Post je objavljen 23.08.2014. u 10:53 sati.