sjećam se ...
dogovorili smo se da ćemo biti prijatelji. ali to nije išlo ..
i onda kada je bilo najljepše - ti si pobjegao.
onda si se vratio i rekao mi zašto si pobjegao - rekao si mi da me voliš i da ti se to prvi put događa i da se bojiš ...
govorio si mnogo. govorio si da ti je žao, da si ne možeš oprostiti što si me ostavio...
a onda si mi dao sve.
dao si mi najljepše dane, najljepše noći. najljepše trenutke.
da,bilo je tu svega. nikada neću zaboraviti kad si me naljutio pa sam sve tvoje stvari spakirala u kofer i rekla ti neka odeš ...
meni je to kasnije bilo smiješno - i sad mi je. Bilo je smiješno, ali ne i tebi - nedavno si rekao da si još ljut zbog toga. heh..
ali se isto tako sjećam kada si jedne večeri došao kasno doma, bilo je oko 3,4 ujutro ...ja sam spavala. ali čula sam te kada si upalio svjetlo. bio si tih da me ne probudiš, ali probudila sam se...i tada smo zajedno išli jesti.
Bila ja to ista ta noć kada sam ti spakirala kofer.
Zaspali smo najsretniji na svijetu i još se sretniji probudili.
volio si me onako kako sam oduvijek htjela da me netko voli.
uvijek nakon svađa kad smo se mirili govorio bi: ''nećeš to više napraviti? vjerovat ćeš mi? udat ćeš se za mene?''
....
jedva si čekao da nosim tvoje prezime.
i ja sam to čekala...
znam da zvuči glupo možda - ali bilo je iskreno.
zapravo tvoje zadnje riječi dok smo bili skupa bile su najljepše - rekao si mi da želiš provesti život samnom i da jedva čekaš...
a onda one posljednje bile su da me više ne želiš u svojem životu...
a između toga prošlo je samo deset dana ....
fališ mi. i proklinjem tren kada sam se zaljubila, kada sam te zavoljela,
a sjećam se - to je bilo odmah nakon prvog poljupca. (priznao si mi jednom da si se istog dana zaljubio u mene)
najviše boli što smo obećali jedno drugome da ćemo uvijek ići protiv svih i protiv svega ...(jer mnogo je toga bilo protiv nas)
na kraju si digao ruke od nas...
....
Post je objavljen 19.08.2014. u 23:56 sati.