Marketing
…četvrta, peta i šesta torta
Jučer sam prestao brojiti dane do svog 71. rođendana, a danas započinjem brojenjem za 72. Smatrajući da je prosječni životni vijek muškaraca u Hrvatskoj 71 godina i četiri mjeseca, do jučer mišljah kako to više neću radit. Naime, poznat po krilatici RRD (rad, red i disciplina), smatram da je normalnom držati se prosjeka i, da izbjegnem stvaranje troškova državnom proračunu, preseliti se u 'vječna lovišta' tijekom slijedećih 365 dana. Međutim, upravo na moj 'rojsni dan', odgovarajuće državne službe su obznanile da je prosječni životni vijek muškarca 74, a žena 80 godina. U skladu s aksiomom RRD morao sam od danas početi brojiti dane do slijedećeg 72. rođendana.
Prije nego što se osvrnem na jučerašnji dan trebam ispuniti obećanje dano vjernim čitateljima ovog ludog bloga u postu „Treća torta“.
9. tekućeg mjeseca AD 2041. na red je došla četvrta torta u čast i slavu mog nećaka. On je proslavio svoj 45. rođendan što se lijepo vidi na slici. Ovaj put je nije ispekla moja supruga. Preduhitrili su je njegovi najbliži. Iz priložene je slike vidljivo da kreatori torte nisu mogli nabaviti svijeću u obliku broja 4 pa su nju ispisali laticama čokolade a za puhanje je bila dovoljna i brojka 5. Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je slavio 5. rođendan, ali to je samo zavaravanje protivnika.
Torta „Boro“
Opis ostalih đakonija možete vidjeti na njegovom face-bucku ili kako se to već piše.
16. istog mjeseca i godine na stolu se pojavila nova kreacija nepoznatog autora. Pretpostavljam da je autor nećakinja, sestra slavljenika od 9. kolovoza. Torta je ispečena na čast i slavu nećakovog (a i našeg) dobrog prijatelja iz Osijeka - 'strah i trepet' na tamošnjem građevinskom fakultetu. Učinjena je u skladu s ekonomskom situacijom, bez ikakvih ukrasa, što se mojoj supruzi ne može desiti ni teoretski pa makar poslije 'travu pasla'. Posljedično, slavljenikova je supruga tortu prije 'sjecidbe' nožem označila razlog zašto je ispečena. Kao što se vidi, ako se dobro pogleda, u pitanju je 52. torta, ili bi barem trebala biti.
Torta „Prof“
A onda je došao čuveni datum 18. kolovoz. Nije on čuven po tome što je moja malenkost tog dana ugledala ovaj 'svijet suza', već što je točno prije 184 godine na taj dan svijet ugledao Car austrijski i Kralj ugarsko-hrvatski i češki, vladar A-U monarhije preteče EU, Franjo Josip der Erste. Ja sam, kao što se vidi, imao veliku čast da se koju godinu kasnije pojavim na taj dan, i zbog toga sam u 'dnu' duše veliki ljubitelj 'žuto-crne' monarhije. Kažu da je tada i kod nas vladao princip RRD-a. No nećemo o tome…
Za moju malenkost tortu je ispekla moja bolja polovica, a ja sam je, pod njezinim budnim okom, ukrasio. Koliko sam to uspješno učinio za vidjeti je na slijedećoj slici. Na upit zašto ova dva srca, supruga mi je odgovorila: „Srce moje i tvoje u ljubavi stoje“.
Torta „Semper“
Uzvanika je bilo ukupno 12 (slovima – dvanaest) nešto manje nego na proslavi nećakovog rođendana. Sasvim dovoljno da se nakon slavlja nagomila suđa kojeg je slavljenik prao oko sat i pol. Nije da mi supruga i nećakinja nisu nudila pomoći, no obje sam s indignacijom odbio smatrajući (skromno) da tako veliku količinu suđa zna oprati u našoj okolini samo jedna jedina osoba, tj. – ja.
Obzirom na poteškoće koje imam prilikom prijenosa slika na blog preko mobitela, odlučih samo pobrojati jela s jelovnika kojeg je odabrala, nabavila namirnice i pripremila moja životna družica. Da počnemo:
- juha od junećeg i pilećeg mesa s raznovrsnim povrćem i rezancima
- kuhano juneće i pileće meso s hrenom
- prilog: pečeni krumpir i 'abšmalcane' mahune ala Lidija (supruga starijeg sina) za prste polizat
- pohani šnicli (naravno na bečki način)
- pohane male rolade složene od šnicli, tanke šnite špeka i sira. Neki ih zovu ljubljanski odrezak, neki zagrebački a neki karađorđev. Ja ga zovem 'odrezak „ala Steffy“.
- salate: rezano zelje (kupus), paradajz (rajčica, pomidor), pečena paprika, zelena salata
- kolač ste već vidjeli
- piće: 'šljiva' iz Zagorja, trava i crno vino od pouzdanog dobavljača iz Biograda, bijelo vino iz Zagorja, pivo „Staropramen“, Jamnica i za maloljetne „Cocta“ piće moje i vaše mladosti.
No ni gosti se nisu pokazali škrtima pa sam za popunu mog 'podruma'- frižidera starog 50 godina dobio na poklon: domaći prošek „made by profesor“, viljemovka „made by Biograd n/m“, pet litara vina „made by zagorski kiseliš“ (ali dobar) i da ne bi bilo sve u alkoholnim parama neke trave za liječenje bolova u koljenima. Ovo potonje me posebno obradovalo. Bumo vidli kak to funkcionira. Darovatelj tvrdi da je njemu pomoglo.
4. slijedećeg mjeseca trebala bi pasti još jedna torta, za rođendan moje 'cimerice'. No mislim da od toga ništa biti neće. Gostiju neće biti kao prošle godine („slavit ćemo sami“, pjeva G. Novak), ona ne smije slatko a ja baš i nisam veliki ljubitelj kolača. Više volim nakon ručka paški sir i masline.
Do idućeg raporta sa rođendanskih slavlja stojte mi dobro!
Post je objavljen 19.08.2014. u 18:44 sati.