Neizbježno je došlo, auto pred kućom, mora se napustiti Berlin. Proletilo intenzivnih tri tjedana. Ove godine ipak imamo bezbolniju opciju povratka, kod našeg praškog filmaša. Naravno da sam kao vođa puta morao odabrati logičnu rutu koja na kraju tradicionalno ispadne pogrešna pa smo u Prag stigli neplanirano tek oko ponoći, a onda je nakon iskrcaja stvari, stan je u najužem centru, slijedio najzabavniji dio posla, traženje besplatnog parkirališta.
Ja sam nedruželjubivo legao nešto prije tri kad smo se vratili, to nas nije spriječilo da oko sedam ujutro živimo buđenje grada. Šef je već vrlo iskusan s mijenjanjem lokacija, velegradovi su mu rutina, sam je pronašao svoj komadić zelenila za temeljne potrebe. Česi imaju i novu "zelenu" politiku, u nekim aspektima je vidljiva i u samom centru, lijepo.
Nakon jutarnje šetnje mislio sam ipak još malo prileći ali netko je bio brži...