Marketing
Stara duša
Foto: Edwin Martinez
Na malenom brdašcu nigdje žive duše
Naizgled, sve miruje, u tišinu bježi
Povremeno, odnekud, vjetar kad zapuše
Pokoja pahulja iz oblaka sniježi.
Ipak, jedna duša stara ovdje obitava
Kao putnik zaostao na peronu sreće
Prema nebu, grane još uvijek usmjerava,
Energiju toplu iz korijena pokreće.
Ne bi se reklo da stablo je živo
Osušene kore, polomljenog granja
Ravnotežu gubi, giba se u krivo,
U nutrini duše o beskraju sanja.
Nečujni su razgovori koje ono vodi
S nebeskim svodom, zemljom i vodom
Aurom nevidljivom zrakom kada brodi
Svemirom se kreće misaonim hodom.
Korača i korača, zastane i čeka
Hoće li ga zvijezda koja primijetiti u tami,
Svake noći kada teče ta svjetlosna rijeka
Korijen usidrava, ali nebo mami…
Čvor je svaki kao uteg, miraz iz davnina,
God urezan kao bora, zapis neke bitke,
Polomljene grane odraz nemilih sudbina,
Dubok korijen ukopan sve do vode pitke.
Kao putnik zaostao na peronu sreće,
Nikada se ne bi reklo, da to stablo dušu krije,
U nutrini, sve žubori, energija svud se kreće
Kad korijen usidrava, nebo se smije…
Post je objavljen 19.08.2014. u 10:56 sati.