postoje pjesme uzaludne
one čitane naglavačke
jednog izokrenutoga dana
postoje i pišemo ih
da čujemo sebe same
nitko ne sluša
ne čita
svi svoje brige nose
kuda sa sobom cijeli dan pred monitorom
besposleno dokono iščekivanje
pisanje u rano jutro
pjesma
pamtiš li
naravno zaboravljaš
dođe to s godinama
bilježiš
tako je sigurnije zadivljen ostajem
ima li ljubavi u riječima
brojiš li stranice sve je to prošlost
tempi passati
vjetrovi odnijeli