Najbliži i najpovjerljiviji suradnik kontroverznog karizmatika, teolog i glazbenik, prvi put, samo za Nedjeljni, govori o njihovu odnosu i otkriva kamo je ‘nestao’ Sudac
Ti i ja ćemo zajedno raditi kroz život - proročke su riječi koje je karizmatični svećenik Zlatko Sudac uputio teologu Ivanu Puljiću u tadašnjem pastoralnom centru Betanija u selu Ćunski na Malom Lošinju.
Vlč. Sudac u financijskim problemima: Na svom portalu otvorio hot-line pa za 4,97 kuna dijeli Božje savjete
NOVI BIZNIS Za 5 kuna velečasni Zlatko Sudac će vas savjetovati 30 sekundi
Kontroverzni Zlatko Sudac vraća se na scenu nakon podulje medijske izolacije
Svi Sudčevi grijesi: blizak desnici, bez kontrole i solira
A samo pet dana prije, toga ljeta 1999., Ivan Puljić zaputio se na duhovni seminar koji je vodio velečasni Sudac. Nije ga osobno znao i na samom početku seminara pokazalo se da nije došao čovjek koji je sviranjem duhovnih pjesama na gitari trebao upotpuniti glazbeni program seminara.
- Javio sam se, ali sam rekao da nisam ponio gitaru - prisjeća se Puljić početaka prijateljstva sa Zlatkom Sudcem koje traje već punih petnaest godina. - Nabavili su mi gitaru i tako sam aktivno počeo sudjelovati u Zlatkovu seminaru. Bio sam završio Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, a na Mali Lošinj sam stigao iz njemačkoga grada Kassela, gdje sam gotovo tri godine radio u Hrvatskoj katoličkoj misiji. Tamo sam predavao vjeronauk za mlade i odrasle te podučavao glazbu. Osnovao sam i predvodio mješoviti zbor odraslih, a s mnogim zborovima putovao sam po našim katoličkim misijama diljem Europe.
Puljićevi su planovi do susreta sa Sudcem bili jednostavni. Pripremao je poslijediplomski studij i planirao postati svećenikom. Još u srednjoškolskim danima glazba postaje neizostavni dio njegova života. Naučio je svirati gitaru, klavir, harmoniku i mandolinu. Upravo je Puljićevo sviranje gitare i pjevanje duhovnih pjesama na opće oduševljenje polaznika spomenutoga seminara Zlatka Sudca presudilo da promijeni svoje planove.
Ivan Puljić (48) rođen je u Rotimlju, u općini Stolac, u Bosni i Hercegovini. Majka i otac su u godinama, ali su, Bogu hvala, kaže Ivan, još živi. Ima dvije sestre i dva brata, od kojih je jedan, mlađi, Vinko, postao svećenikom. On je osnovnu školu završio u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, kada se ozbiljno počinje baviti glazbom. Nakon odsluženja tadašnjeg vojnog roka upisao je Teološki fakultet u Sarajevu. Uz studij, postaje vokalni solist duhovne glazbene grupe Emanuel i s njom snima tri nosača zvuka. Grupa je održala niz koncerata, uglavnom u našim katoličkim misijama u inozemstvu. No rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uvjetuje preseljenje profesora i studenata njegova fakulteta u Bol na Braču, a zadnju, šestu godinu studija Puljić završava u Zagrebu. Slijedi odlazak u Hrvatsku katoličku misiju u Kassel i nakon tri godine susret sa Zlatkom Sudcem, koji Ivanu mijenja život iz temelja.
Prvi susret
- Htio sam biti svećenik, ali odlučio sam Bogu i ljudima služiti na drugi način - kaže nam Puljić, iza kojega je petnaest godina druženja i prijateljstva s našim najpoznatijim svećenikom. - Prvo me Zlatko zamolio da kao glazbeni animator dolazim na njegove seminare na Mali Lošinj, a ja sam baš bio u fazi pripremanja postdiplomskog studija pa sam imao dovoljno vremena da iz Zagreba dolazim u Betaniju. I tako sam postao njegov suradnik. Kažu da je bogat onaj čovjek koji ima i samo jednog pravog prijatelja. Danas, nažalost, a vjerojatno je oduvijek tako, netko ti je prijatelj dok sve ide dobro i dok ima koristi od tog prijateljstva, a kada dođu problemi, ljudi uglavnom okreću leđa i izdaju to prijateljstvo, koje očito nikad i nije bilo pravo.
U međuvremenu je Ivan postao magistar teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu diplomiravši s temom “Ekumenska teologija”. Da bi se shvatila prava uloga Ivana Puljića u životu i karijeri Zlatka Sudca, malo ćemo se vratiti u prošlost da objasnimo kako je taj svećenik, rođeni Riječanin, a odrastao u Vrbniku na otoku Krku, postao najpoznatiji i najtraženiji crkveni poslanik na ovim prostorima.
Nedugo prije susreta dvojice najboljih prijatelja Zlatko Sudac imao je neobično nadnaravno iskustvo u Novalji na otoku Pagu kad mu se na čelu pojavila stigma u obliku križa koja je povremeno krvarila. Glas o neobičnoj pojavi na čelu mladog kapelana ubrzo se proširila po cijeloj Hrvatskoj, a onda i po svijetu. Crkva je bila rezervirana i nikad se nije službeno oglasila o toj pojavi. Sudac je bio na specijalističkim pregledima u čuvenoj rimskoj klinici Gemelli kako bi vrhunski liječnici ustanovili podrijetlo križa na čelu mladoga svećenika. U stručnom liječničkom timu koji je na Sudcu obavljao pretrage bila je i dr. Simona Gotovac, supruga političara Vlade Gotovca. I ugledna je liječnica potvrdila ono što je već utvrdio liječnički konzilij - da je stigma na čelu Zlatka Sudca “neobjašnjiva prirodnim zakonima dostupnima suvremenoj znanosti”. Pojednostavnjeno, suvremena medicina priznala je da ne može objasniti kako je nastao križ na Sudčevu čelu. Poslije su se svećeniku na rukama pojavile Kristove rane, baš na blagdan svetoga Franje Asiškoga, koji je također imao stigme.
Svi ti nadnaravni događaji uvjetovali su pravu pomamu za Zlatkom Sudcem. Za dolazak na njegove petodnevne seminare u centar Betaniju vladao je silan interes, a on je primao većinom obitelji hrvatskih branitelja, objašnjavajući da su upravo ti ljudi najugroženija skupina, kojoj je prijeko potrebna Božja pomoć. Računa se da je Sudčevu pomoć na Malom Lošinju u desetak godina rada Centra potražilo više od 300 tisuća ljudi iz cijeloga svijeta. Zlatko je putovao održavajući svete mise i okupljajući mase ljudi. Održavao je oštre propovijedi i otvoreno podržavao generala Antu Gotovinu, koji je i sam, prije izručenja Haškom sudu, bio na Sudčevu seminaru. Sudac se otvoreno se protivio i ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Naglašavao je da je samo Božji službenik i pokušavao prikriti križ na čelu i rane na rukama, ne pridajući im nikakvu važnost u svom poslanju. No nije mogao pobjeći od činjenice da je postao prava medijska zvijezda i da je među fotografima postalo pitanje prestiža tko će uspjeti fotografirati križ na svećenikovu čelu kada prokrvari, što se znalo događati i tijekom njegovih propovijedi. A svih tih godina uz Zlatka je bio Ivan Puljić.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
Post je objavljen 18.08.2014. u 08:08 sati.