Marketing
Ohrid by Rudarka
Iiiii... nastavak - Ohrid.
Uglavnom, nakon što smo se cijelo dopodne, dok sunce nije seglo preko 33 C, muvali po gradu (zaboravih napomenuti da se u centru grada nalazi i rodna kuća majke Tereze, pretvorena u moderni memorijalni centar), pokupovali suvenire tipa magneta za frižider i sl. gluposti, krenusmo tih 200-injak kilometara do ohridskog jezera.
Ista procedura na lokalnom autoputu, nazvanog Autoput majke Tereze - nekoliko puta plaćanja po 3-4 kn (30 - 40 denara), zaobilaženje djece što prodaju groždje... 
Prošli smo i kroz nekoliko albaniskih sela.
Ne znam koliko se vidi - no na svakoj kući i svakoj banderi nalaze se albanske zastave i zastavice, da ne spominjem da nema centra sela sa velikim visokim barjakom. Naravno albanskim. Bit će tu još svašta...
S obzirom da se nismo htjeli igrati sa smještajem, isti smo preko bookinga odradili još iz Skopja. Ispalo je da smo uboli odličan smještaj - mladi makedonski par koji inače živi u Austriji, preko ljeta iznajmljuje apartmane (moglo bi se reći sa pravih 4 zvjezdice!) na Ohridu. Doduše, da nemaju bookinga nitko ih ne bi našao. Ohrid još uvijek izgleda ovako (na putu do našeg smještaja):
Za razliku od Skopja koji je ipak malo bliže modernoj europskoj tradiciji, u Ohridu se može osjetiti onaj stari socijalistički turistički duh.
Doduše, da vam netko veli da je ovo centar Ohrida, ne bi vam vjerovali:
Ohridsko jezero je veliko. Ne mogu reći da nije lijepo. Doduše, ne može se uspoređivati sa morem, pogotovo jadranskim. Ipak sam, reda radi (i da se mogu zajebavat na poslu) svečano odlučila umoćit guzu u dotični makedonski turistički raj. Vlasnici su nas poslali na lokalnu plažu u sklopu kampa. Ali kakvog kampa!
Ne znam koliko se sjećate starih socijalističkih kampova sa starim hrđavim kampicama, gdje su neki mic po mic (svake godine nova ciglica, novi zidić, nova limena zaštita
) "dozidali" osnovni smještaj - no upravo smo upali u jedan takav. Kako je bilo oko 6 popodne, tako se većina makedonskih turista vratila u svoje smještajne kapacitete, uz glasnu muziku, dozivanje, glasno pričanje, večerala uz gledanje televizije (naravno, postavljene ispred tih svojih kampica i to oni modeli iz moje mladosti)...
Guzda je s gnušanjem odbio kupanje, pa se zadržao u lokalnom bircu s već navedenim "Skopskim", ovaj put za pišljivih 3 kn po boci.
Ja sam pak hrabro zaplivala između djece, ljudi što se brčkaju (zapravo nitko ne pliva pa ima neki dojam da niti ne znaju tu vještinu) i odnekud dolepršalih labudova što su plutatali nadomak obale. Ludilo brale.
E sad, još malo turističkog tips-a:
Ako već čitate preporuke po raznim portalima, pokušajte ih se i držati. Naravno da je lijepo pisalo da je glavno prevozno sredstvo na Ohridu taxi, naravno da mi (čitaj: Rudarka) to nisu shvatili ozbiljno, tako smo se u centar zaputili autom.
Kad ono - parkiranje u širem dijelu grada (kao da im je Bandić gradonačelnik), doduše za 3 kn (no možete si misliti što se sve lijepog može kupiti/popiti za tih 30-ak denara) i to do 1:30 u noći. Opa.
A mi lijepo curik i u taxi. Taksi od našeg smještaja do centra (doduše - voziš se nekih pet - šest minuta, no nema šetnice pa nije zgodno ići pješke) nekih 7,5 kn. No dobro, mi smo platili 100 denara (jedna novčanica) oliti 10 kn.
Taxi - eeee....
Prastari automobili, malo "popravljeni" sa ljepljivim trakama, naravno uz svih četiri otvorena prozora (višezonska klima) i obaveznim vozačem i njegovim laktom izvan automobila.
Ispalo je da su svi naši taksisti bili u vojsci u Hrvatskoj i da imaju baš lijepe osjećaje o našoj domovini.
Moram spomenuti i poznate ohridske bisere. Radi se zapravo o biserima koje u originalu rade (i prodaju) samo dvije obitelji u Ohridu.
Biseri se zapravo proizvode od ljuštura jedne jezerske ribice i nemaju veze sa školjkama. Kako sam se odlučila da će Rudarka imati prave ohridske bisere ili ništa (u slučaju pretjerane cijene), potražili smo dotični dućan.
Ne znam koliko koštaju oni kakti "pravi" biseri, no ovi originali - ako odaberete najobičniju jednostavnu ogrlicu je oko 50-ak eura. Znam da ste znatiželjni, pa evo vam i slika:
Moja je mrvicu skuplja jer sam odabrala, kao što se vidi, bisere u kombinaciji sa filigranskim dodacima.
Da ne duljim - bilo je tu i večerica uz butelju makedonskog crnog (za manje od 200 kn), relativno dosadnog izleta brodom do manastira Sv. Nauma (ne, ne, nije Neum kako je to i Guzda shvatio
) i mnogih drugih zanimljivih doživljaja. I da - ako trenutno gledate vijesti - znajte da je i Rudarka provela dobrih 5 sati na GP Bajakovo. Za popizdit. No, ne želim kvariti ovaj post svojim mišljenjem o organizaciji ulaska u EU. Jer naravno, hrvatska strana je napravila kuršlus.
Post je objavljen 17.08.2014. u 18:47 sati.