Danas ćemo se prisjetiti tvojih darovitih ruku, koje su nam podarile samu ljepotu.
Nesebično si nam otvorio svoje srce i svojim talentom probudio u nama želju da te upoznamo. Jako dobro. Ali ne samo to, nego si probudio i želju da bolje shvatimo život. Koji si ti nekako najbolje shvaćao.
Nekada si se predstavljao kao flegmatičan, hrabar, nemaran.. ali istovremeno topao, pošten, strastven i čovjek pun ljubavi za životom. U svakom slučaju jako poseban.
Imao si nemiran duh. Skrivao se daleko od ljudi, a opet im poznavao dušu bolje od ikoga.
Imao si jako lijepe ruke, mekane. To si sam rekao. Veliki topao osmijeh, smiren pogled i poveći trbuh.
Imao si i lijep auto, koji si jako volio, kojim si često išao na konjske trke. One su te usrećivale.
Imao si i jak želudac za sav alkohol kojim si hranio tugu. Krpao prazninu.
Koliko tek žena si zaveo i uzimao kao inspiraciju. Lude, lijepe, fatalne ili ne tako savršene. Sve su te zabavljale i davale ti svoj prostor. A ti njima djelić po djelić duše.
Radio si svakakve poslove. nekima nepoželjne poslove. Radio si teško i pošteno. Volio si poštu najviše.
Pisao si cijeli život. Kratke, čiste rečenice. Zarazne priče. Duboke pjesme. Majstor riječi. Veliki poznavatelj ljudske duše.
O kakav divan smisao za humor si imao.
Poklonio si nam jako puno. Mi tebi poklanjamo samo poštovanje i divljenje.
Nadam se da je lijepo na drugoj strani.
Nadam se da dobivaš puno ljubavi.
Nadam se da nas gledaš, i jako glasno se smiješ. Jer ne znamo što nas čeka. To je nešto u tvome stilu. Komedija iz zraka. Zar ne?
Dragi Bukowski, dragi prijatelju
Sretan ti rođendan!