Marketing
Pithecanthropus erectus
Pithecanthropus erectus smatran je najprije za pravog hominida, iako nema znakova da je izrađivao oruđe. Opravdanost ovoga uklapanja unutar ljudske zajednice potpuno je, međutim, potvrdio njegov blizi rođak i blizi suvremenik Pithecanthropus pekinensis (sl. 3) čiji su ostaci nađeni u stanovitom broju (iako su mnogi ponovo izgubljeni u kinesko-japanskom ratu) u spiljama Sukutien blizu Pekinga. Ovaj najznačajniji skup fosila iz sredine pleistocena pokazuje da je azijski rod svojim majmunskim obilježjima bio vrlo sličan javanskom, iako je nabor iznad obrva bio nešto slabiji između očiju, a očnjaci manji. Mnogo je važnije da je svod lubanje znatno više uzdignut, što povećava volumen mozga na otprilike 1000 kubičnih centimetara, a to je upravo unutar granica volumena današnjih ljudi. Postojale su, međutim, znatne razlike u veličini mozga, pa je najveći volumen dmao čak i 1300 kubičnih centimetara. Naslage u spilji dokazale su, što je najznačajnije od svega, da su drevni ljudski stanovnici bili sposobni da kalaju gruba oruđa (str. 85) kao i da održavaju vatru radi topline i zaštite. Oruđa iz Sukutiena nesumnjivo dokazuju - iako su te vrste Pithecanthropusa Dalekoga istoka imale mnoga majmunska obilježja i sigurno su pripadale nekoj grani ljudskoga roda koja se već odvojila od glavne struje što je vodila do vrste Homo sapiens i izumrla prije kraja pleistocena - da su te vrste već bile pravi ljudi, sposobni da proizvode. Lubanje iz Sukutiena izričito upućuju na misao o uzajamnoj povezanosti, koja se mogla očekivati između povećanja volumena novoga mozga ili cerebruma i sposobnosti za stvaranje kulture.
Uzevši u obzir bogatstvo skeletnog materijala s Jave i iz Pekinga, upravo začuđuje kako je malo fosilnih ostataka raznih paleoantropskih ljudi dosada otkriveno u ostalim dijelovima svijeta. Dokaz da su ljudska bića ove vrste živjela u Evropi istovremeno s ljudima iz nalazišta u Djetisu na Javi pruža nam donja čeljust otkrivena u pijesku kod Mauera blizu Heidelberga koja potječe također iz prve, günz-mindelske međuledene faze. Ta je čeljust izuzetno masivna i nema izbočena podbratka, ali su zubi smješteni kao kod ljudi i maleni su u odnosu na snažnu strukturu kostiju, dok očnjaci nisu istaknuti. Nema sumnje da je taj čovjek koji je lovio u dolini Neckara prije možda pet stotina tisuća godina pripadao rodu Pithecanthrpus; kako on predstavlja jednu razvijeniju varijantu, obično mu se priznaje njegova posebna vrsta, Homo heidelbergensis. Celjust iz Mauera ima već izgled kasnijih neandertalskih oblika čovjeka, pa bi moglo biti i da je heidelberški rod izravni predak Neandertalaca.
2853 Hist Historija čovječanstva Kulturni i naučni razvoj Svezak prvi Knjiga prva Jacquetta Hawkes Prehistory Prethistorija Naprijed Zagreb 1966 UNESCO Sl. 3. Pithecanthropus pekinensis Pekinški čovjek rekonstrukcija po R. Carrinhtonu
https://www.flickr.com/photos/morton1905/14739244348/
Post je objavljen 15.08.2014. u 16:51 sati.