Marketing
Negdje s Belvedera
Kanijon Lovranske drage. I dalje sam ne terenima koje zavolim svakim danom sve više. Možda ne putujem mnogo po svijetu, ali upoznajem sve bolje Liburniju. Ona imaju tek doći.
Neki investitori žele ovdje provući žičaru koja će nagrditi čitavi krajobraz samo kako se neka je ljenčine nebi trebale popet nogama do Vojaka. Većinu s kojom sam imao prilike pričati smatra da žičara nije dobodošla, ali kapital i lokalni razvoj često nisu kompaktibilni. Da je bar kapital u nas nešto mudar, ali ovako glup kakav je, gradi stalbeno-poslovne objekte koji, gle čuda, zjape prazni, pošto je tim istim lokalcima pala kupovna moć.
Možete li vjerovati da su nekad obronci Učke izgledali ovako pod nasadama kao kod Lovranske drage?
"Ukleti" hotel Draga di Laurana sa Šipičinog vrha (fala Gogoo).
Loren i Debela su mačke koje smo nasljedili od tete Vilme na čuvanje. Kako cimer kaže - teta Vilma se sad sigurno negdje smije kad vidi da hranimo ove prasice.
Debela ima uvijek, ali baš uvijek ovaka izraz nepovjerenja.
Loren se pak udomaćila i moramo paziti da nam se ne useli u stan. Preračunato sto gradi.
Puni mjesec od prije koji dan sa balkona.
Prijatelj od prijetelja je čuo da radimo na zemlji i sad su nas počeli svi kontaktirati kako bi obrađivali njihovu zemlju s njima. Pomidori i češnjak iz vrta. Uživancija od salate.
Belveder tek imam otkriti kako spada. Uzmeđu Laginjine i Baštijanove se nalaze privatni vrtovi (gdje volim zaviriti) koje nisam mogao ni sanjati pošto sam hodao stalno po većim prometnicama.
Sjemenke čilija, đinovskog bosiljka kojeg imamo na balkonu i pomidora. Susjedi su spremni da se brinemo za zajednički vrt oko zgrade.
Znate li onaj osjećaj kada se stvari odvijaju toliko brzo da se bojite kako ih nećete stići pohvatati? Sve je dobilo nekakvo ubrzanje i sve se okreće ko u ringišpilu sa bezbroj opcija.
Nemoj pretjerivati poput ovih manijaka.
Post je objavljen 14.08.2014. u 17:45 sati.