Marketing
U SUSRET BLAGDANU VELE GOSPE
Uvijek je zanimljivo promatrati kako kulturu doživljavaju ljudi koje djelomično poznaješ ili koje uopće ne poznaješ. Koje su to teme koje ih vežu, što smatraju vrijednim spominjanja i kako uopće definiraju kulturu.
Ljetno užareno poslijepodne u Starom gradu, jedino zraka što dopire na ovom brijegu je lagana bavica koja dolazi sa mora. Dolazim do crkve pa na prvu pomislih da je unutra popodnevna misa. Međutim, čuje se šum vode, škripa crkvenih klupa, složno pometanje i skladan glas žena koje daju svu svoju energiju kako bi ovo zdanje dovele do savršenstva čistoće, kako za bdijenje tako i za sam Blagdan Vele Gospe.
Postamenti, „tavaje“, sve satkano od paške čipke, mora savršeno stajati kako bi se očutilo mjesto hodočašća.
Ova Bazilika će ova dva dana primiti rijeke hodočasnika gdje svatko dođe s nekom svojom nakanom, a sve na čast Majci Božjoj od Staroga grada.
Time se očituje njihova kultura, kultura življenja i odnosa prema vjeri, prema onome što stoljećima ovdje neumitno prkosi.
Jer živa, otvorena kultura koja se ne boji prošlosti, ali joj ni ne robuje, jedina je koju valja sačuvati, koliko god veličali individualne iskorake u njenom doživljavanju. 159. Godina Pažani pokazuju svoje štovanje Majci Božjoj prenoseći njen kip iz Staroga grada do grada Paga.
Za kraj vrijedi spomenuti one žene koje su dale svoj veliki doprinos ovoj kulturnoj baštini: časna sestra Tamara, časna sestra Ivona, sakrstanka Ivanka, majka i kćerka Marica Madonka i Vesna Škunca, Eva Faćini, Marijana Paro, Jasna Magaš, , dvije drage gospođe kojima neznam imena, a njihov doprinos je bio neupitan.
Kip su sa oltara skinuli i pripremili ga za procesiju: Franči Bukša, Ratko Igić, Neno Buljanović, Sabalić (jedan od blizanaca), i moja malenkost, više ovjekovječujući ovaj događaj i uz ruku pomoći.
Stari grad je spreman za ovaj veliki Blagdan.
Post je objavljen 14.08.2014. u 15:27 sati.