Tijekom školovanja imali smo prilike vidjeti oko sebe one koji su učeničke obveze shvatili ozbiljno, ali i one koji su se zabavljali. Marljivi su provodili dane u učenju, pomaganju slabijim učenicima i slobodnim aktivnostima, a oni koji školu nisu doživljavali ozbiljno snalazili su se na drugačije načine.
Neki su ulagali veliki trud da bi ostvarili odlične rezultate, da bi se mogli upisati u željene srednje škole i faklultete. Drugi se pak nisu morali truditi.... bilo je dovoljno da pripadaju obiteljima koje pripadaju društvenoj „eliti“, oni su plaćali drugima (marljivima, a siromašnima) da im pišu referate, razne radove, maturske i diplomske radnje.... Oni su uvijek prepisivali, markirali i nešto muljali.
Marljivi i savjesni učenici su stasali u ozbiljne i sposobne ljude... Ostali su marljivi i savjesni i tijekom radnog vijeka... bez obzira koje su škole završili. Neki su postali vrhunski liječnici, inženjeri, pravnici, novinari, obrtnici, poljoprivrednici... To su ljudi koji stvaraju rezultate, koji se ističu, koji vuku desetine „parazita“ na svojim leđima.... a ovi drugi su se opet snašli na mutne načine. Oni koji su kroz školovanje naučili prolaziti bez truda tako se ponašaju i danas. Kad se muljažom (političkim i rodijačkim vezama) dokopaju funkcija i dobrih radnih mjesta ponašaju se poput kraljeva, nedodirljivi.... iza bahatosti i razmažene histerije prikrivaju svoje neznanje i nesposobnosti. Oni se rijetko odvaže ući u privatni posao u koji bi uložili novac koji su pošteno zaradili. Vole upravljati državnim novcem..... jer to im pruža mogućnost da i dalje markiraju i prepisuju. Oni putuju, žive poput djece iz kraljevskih obitelji, uživaju niz privilegija, a za posao koji treba odraditi plaćaju drugima... okruženi su velikim brojem savjetnika i pomoćnika. Dio tih savjetnika i pomoćnika su prepametni za njih pa ih zatvaraju po kancelarijama i uredno ih izbjegavaju... jer to su ljudi koji čitaju njihovo neznanje i nesposobnost, a one koji su došli na isti način kao i oni ne mogu ništa pitati jer nemaju pojma. U toj situaciji naručuju niz preskupih studija vanjskih stručnjaka. Masa tih studija je besmislena pa se na kraju priče trošak tih studija otpisuje. Njih neznalice ni ne čitaju..... jer ih ne razumiju, oni ih ionako ne znaju pretvoriti u djela. Oni su demagozi, štreberski barataju teorijom koju ne znaju provesti u praksi, obična laprdala. Studije im kupuju vrijeme, pokrivaju njihove mandate, a često podsjećaju na vešeraje jer se putem njih pere lova.
Sanjam Hrvatsku kao državu kojom će upravljati oni samozatajni ljudi od kojih su ljenjivci uvijek prepisivali, od kojih prepisiju i dalje.... kao zemlju kojom će upravljati ljudi čija imena masu ljudi iz naroda neće ni znati.... jer neće biti estradne zvijezde, nego javni službenici, koji će savjesno i stručno odrađivati ono što im je posao.
Zbilja ne kužim.... zašto zemljom i svim važnim poduzećima upravljaju oni koji ne znaju upravljati..... nego moraju plaćati tolike savjetnike, pomoćnike i vanjske suradnike? Ne bi li nam bilo puno isplativije zaposliti stručne i sposobne?
Zamislite da dođete zubaru koji ne zna popraviti zub... nego pozove dva savjetnika, jednog pomoćnika pa vijećaju danima, tjednima i mjesecima oko vašeg pokvarenog zuba. Na kraju ustanove da bi trebalo platiti vanjsku studiju neovisnim stručnjacima. I dok vi čekate sva ta stručnja mišljenja zub vam se pokvari do kraja i lijepo vam ga izvade, te ispostave račun za sva ta silna stručna mišljenja zbog kojih ste na kraju ostali bez zuba.
Post je objavljen 14.08.2014. u 11:08 sati.