Začeta,
kao
željeno dijete,
neželjenog spola,
u onoj mikrosekundi,
kad su se možda
moji roditelji
voljeli,
možda,
(ne znam
možda na neki
njihov način čak
i mene)
Živim život
nenaučeno,
samouka,
bez scenarija,
bez mogućnosti
ponavljanja
teksta i scena,
bez falinge,
do savršenstva,
( i tako je
precijenjeno)
jer sve
uloge životne
ja
ne glumim.
(nesavršeno živeći,
u pokušaju sam
čuti sebe)
Sama birah
prijatelje i
bili su,
dok više nisu,
hrabro,
ne ostavši
u asistenciji
moje
samoamputacije
boli
(odustala sam,
u zadnji tren
da si dušu ne
osakatim u
naivnom očekivanju
da će znati
vidjeti pravu
mene)
Vlastite dijagnoze
izgubiše smisao
u lošem
prijevodu s latinskog
al
nabasah na
brošuru o samoizliječenju.
Mogu li
ja,
ozdravit
sebe
u
meni?
Možda sam i
mogla,
da nisam
dopustila
mjehurićima
prošlosti
da postanu
kugle,
breme!