Marketing
TOP GUN
- Ne može ovo još dugo trajati!
Bilo je to daleke 1995.
Šesnaesta klasa hrvatske vojske.
Čega? Vojske, dame i gospodo. Organizacije koja je od balavih i nesigurnih mladića pravila ljude i prave muškarce. Šteta što je statistika neumoljiva. U vojsku sam, naime krenuo 01.08.1994. sa 85 kg, a izašao polovicom svibnja 1995. sa 102.
Dakle, ne treba puno pameti za zaključiti da sam umjesto pravog muškarca zahvaljujući služenju vojnog roka postao obični - prasac. Nekorisna, troma i debela hrpa sala.
Lijepo me domovina pripremila ...
Kako i ne bi, budući da na pulskom aerodromu zadnjih 6 mjeseci osim ležanja, pušenja i gledanja pornografije nisam radio ništa jedina zabava bilo je žderanje. Ovim putem se ispričavam kolegama jer sam zbog visoke dioptrije bio oslobođen držanja straže što mi je i dan danas jako žao.
Da bi nepravda bila još veća na kraju me nagradilo sa tjedan dana skidanja prije.
Genijalno!
Razlog - jedini sam ja svaki dan šetao po hangaru i pisti, a ne kao one lijenčine na straži.
Glupa epizoda?
Znam!
Priče o danima provedenim u vojsci spadaju među najdosadnije priče uopće. Primijetio sam da dosta ljudi priča te priče kao i priče iz djetinjstva iz razloga što su to zadnji periodi života u kojima su se osjećali živi. Ovaj obični život je za njih dosada i mučenje jer su preograničeni za nešto više.
No, kako je ovo 'SPIG' uspjet ćemo i od tako glupe, dosadne i besmislene teme napraviti pravi, pravcati Muppet show.
Vežite se, polijećemo!
VOJNIK MAURICE SPIGOROVSKY
1995/1996
- Poručniče, jel' se smijemo slikat u avionu?
- Da Vam nije palo na pamet!
- Punk is not dead!
Inspiraciju za današnju epizodu dobio sam prije tjedan dana kad se još jedan hrvatski MIG - 21 ničim izazvan srušio, a da ga prije toga nitko nije ni ružno pogledao. Da se razumijemo, za razliku od onih pičkica koje se takvim vijestima zlurado smiju ja ovu tugu od zemlje još uvijek volim. Znam da se to kosi sa zdravim razumom, ali je živa istina. Takve me stvari rastužuju. Pri tom sam savršeno svjestan da u ovom slučaju većinu skupo plaćenih, odgovornih osoba istovremeno boli đon, ali ne mogu si pomoći.
Takav sam!
U Hrvatskoj je inače jako teško postalo ne biti šupak!
Krenimo s današnjom epizodom!
Dakle, puno, puno prije pojave 'SPIG - a' ja sam apsolutni SVAKI dan svog služenja vojnog roka pribilježio na papir. Po završetku služenja Domovini ostale su mi tako tri male žute bilježnice koje s vremena na vrijeme otvorim i doslovno rigam od smijeha. Zato bih nešto od tih anegdotica rado podijelio sa svekolikim čitateljstvom, a Vi mi sugerirajte da li Vam se sviđa ili ne.
Ako da, super!
Ako ne, isto super!
Materijala, hvala Bogu, ima.
Za godinu dana!
Vojska je, dakle, jedno najobičnije ... !
Gubljenje vremena koje ti nitko ne može nadoknaditi kao i trošenje proračunskog novca kojeg je ... nestalo.
Srećom, potonućem države ukinuta je i ova plemenita institucija i mnogi mladi ljudi nikad neće osjetiti ljepotu zapovijedi 'U zatiljak!' ili 'Atomski zdesna!'
DVIJE NAJGLUPLJE VOJNE ZAPOVIJEDI IKAD
'U zatiljak!' je (da objasnimo onima rođenima poslije Titove smrti) nešto definitivno najgluplje što je civilizacija ikad izmislila. U svrhu savršeno postrojenog voda nužno je fiksirati pogledom tjeme vojnika ispred sebe, ali tako da vidiš samo njega i nikog više. Inače, za one koji žele znati više napomenuo bih da slon može imati penis dugačak čak 150 cm.
Kakvog sad pa to ima smisla?
Isto kao i zapovijed 'U zatiljak'
'Atomski zdesna!' spada, pak, u čisti SF.
Dakle, ako prilikom rutinske pretrage livade kojim slučajem s Vaše zdesne strane neprijateljska sila djeluje nuklearnom bombom, zapovjednik je dužan izdati zapovijed - 'Atomski zdesna!'
Ako se prije toga čitav vod ne pretvori u garež nužno je baciti se u? u? u?
U lijevo, normalno!
Iz kape izvući ona dva nastavka za pokriti uši, lice položiti na zemlju i ... čekati da prođe.
Jedno 200 000 godina.
Šalim se, nakon što zapovjednik utvrdi da je opasnost prošla (kad krave, traktori, trafike i autobusna stajališta prestanu padati s neba) izdaje zapovijed da svaki od vojnika (udahnite duboko) ubere GRANČICU!!!! Njome sa sebe otrese VIŠAK radijacije.
Kad nam je poručnik na Muzilu ispričao ovu debilanu ja sam mu promatrao lice misleći da će se čovjek početi smijati, ali ništa.
Ostao je hladan i dosljedan svojim riječima.
Genijalno!
- Ne može ovo još dugo trajati!
Ljepota služenja vojnog roka bila je u tome što upoznaš prijatelje iz svih krajeva zemlje.
Jedan moj kumpare iz Rijeke je npr. obožavao Zagorce. Na prvom danu specijalističke obuke u Zemuniku jedan mu je siroti odeblji Zagorac prišao i konstatirao:
- Kak' je tu u Zadru hrana dobra. Nama su u Koprivnici davali napoj!
Ovaj je samo otpuhnuo dim cigarete i rekao:
- Da, tako i izgledate!
Nego, vratimo se mi na temu!
U jednoj davnoj epizodi 'SPIG'- a napisanoj hm ... nakon što se srušio tko zna koji po redu od naših MIG - ova, ove sam ruske avione usporedio sa Renaultom 4 u zraku. Bila je to velika nepravda prema 'katrici'. Taj je legendarni auto izgradio veći dio povijesti ovih prostora. Koliko li je samo drva, cementa, vreća s gnojivom prebačeno u prtljažniku ove francuske legende, a MIG - 21 ... od njega ništa!
Kad je lijepi dan, pilot sjedne u zrakoplov, dođe APA (kamion za paljenje), vojnik u avion utakne kabel (ja npr., bar 30 puta), vozač kamiona doda gaščinu, pilot kresne avion, sve huči, bruji, vojnik istika kabel, kamion odlazi, a avion lagano klizi prema pisti.
Onda te prva dva - tri puta piči adrenalin dok avion uzleće, a ostatak vojnog roka se skrivaš jer ti je pun k.... i aviona i kamiona i piste i svega.
Nakon cca 20 minuta do pola sata leta avion se vrati i dođe INA cisterna sa 3000 litara goriva.
Vojnik (npr. ja, bar jedno 30 puta) se penje na krilo i toči ... toči ... toči ... toči ... Proračunski novac lagano klizi kroz crnu gumenu cijev, a vojniku u glavi samo jedno:
- Ne može ovo još dugo trajati!
BROJ OD 1 DO 120
Mislim da sam iduću anegdoticu već jednom spomenuo, ali toliko je dobra da je zaslužila repete.
Dakle, jednom prilikom, satnija je bila postrojena u dvorištu. Zapovjednik traži dobrovoljca koji bi malo očistio krug oko zgrade. Svi se pravi blesavi. Dolazi do vojnika na samom početku stroja. Krupan komad ličkog medvjeda.
Pita ga da kaže jedan broj od 1 do 120, a ovaj se, ni pet ni šest, onako iz petnih žila zadere:
- JEDAN!!!!
Zapovjednik ga pogleda u čudu, ekipa se počela valjati od smijeha, a tad se i zapovjedniku usta raširiše u osmijeh i samo procijedi.
- A jesi glup!
.....................................
Po meni bi svijet npr. bio izuzetno dosadno mjesto.
Svi bismo se samo jebavali, jeli, pili, smijali se jer život je stvarno prekratak za te militarističke gluposti.
Na temeljnoj obuci u Sinju bio je tako momak iz Dubrovnika. Čovjek završio dva faksa, čita knjige na engleskom i ne razgovara ni sa kim. Nama su rekli da nije normalan, a ja se skompao s čovjekom i tip prva liga.
Dakle, prilikom jedne vježbe vojnici su kleknuli, ispred sebe rastegli šatorska krila i zadatak je bio rastavljanje i sastavljanje puške. Većini ekipe, rastavljanje kalašnjikova kao 'dobar dan', a mom Gosparu baš i ne.
Cijeli vod je munjetivom brzinom obavio zadane radnje, a ovaj je još nije uspio ni rastaviti.
U tom je trenutku iznad njega stao zapovjednik (neka žešća sinjska sirovina) i zaurlao:
- Vojniče, svi su uspjeli rastaviti i sastaviti pušku, a ti je još nisi ni rastavio.
Ovaj mu je tad onim flegmatičnim, rastegnutim dubrovačkim naglaskom rekao nešto čemu se smijem i dan danas. Pogledao ga je onako blago teleći i izustio:
- A guospodine puoručniče, muene Vam ta puška opće ne zanima!
Kad je ovaj to izgovorio ovom je glava pocrvenjela i samo što mu nije krenuo dim na uši. Da mu je rekao bilo šta, ali da puška ne zanima jednog, jednog muškarca to ne može biti istina. Uzeo je kalašnjikov i počeo škljocati:
- Kaaaaako te puuuška mooože ne zanimati? Pazi ovo, a vidi zatvarač, a vidi obarač .... ZAPAMTI DA NORMALNOG ČOVIKA PUŠKA NE MOŽE NE ZANIMATI !!!!
Može!
UMJESTO KRAJA ....
Znam da mnogi možda ne dijele moje mišljenje. Stoga bih se volio ispričati budući da sam sto posto u pravu ma koliko oni tvrdili suprotno.
Ako je nekom Sjeverna Koreja draža od Južne nek se slobodno baci kroz prozor ....
Za kraj ide jedna pjesma. Spot me toliko nabrijao da bih najrađe uzeo ručnu bombu, zalegao i bacio je susjedu na kokošinjac. Svejedno se Česi i Poljaci žale na pivca koji ih ujutro budi ...
Post je objavljen 13.08.2014. u 21:59 sati.