Šetaš mi se u mislima, zapadneš eto tako
a mene neka simfonija zanosa dira
Kad bih da te zagrlim i poljubim lako
A misao strasna opet ne da mira.
Šetaš mi se mislima, dođeš u jutra rana
I tako dobro vidim pogled tvoga oka
A mene k tebi vuče seta razlistana
I neka nežnost iskrsla, purpurna, duboka.
I noću pre nego što lagano zaspem
Opet mi u mislima polagano prođeš
Kose bih na tvom ramenu da raspem
U onim noćima kad mi u snove dođeš.
Koliko puta uronih u tvoje zene
Koliko puta mislima poljubih te lako
Da mislim svet je stvoren za tebe i mene
Šetaš mi se u mislima, zapadneš eto tako.