Marketing
Kiša
Kako je blisko mi naše sažimanje!
Kao jučerašnja kiša koja je sprala njegove nježnosti probudivši moju želju za tobom.
Volim tvoj izmišljeni lik, koliko i svoju nepredvidivost.
A ti, voliš moju sliku koju si sebi stvorio, bez da mi dozvoliš da je mijenjam.
Voliš je, koliko i svoju nesposobnost da daješ se u potpunosti.
Čiji smo mi ljudi? Čije su naše misli i želje? Imamo li svoju kariku u lancu jedinstva sa svijetom, ili je svijet jalov zbog nas i nama sličnima?
Kiša mi uvijek tvoju bol donosi, a ja ne stopim se s njom.
Prođe pored mene poput vjetra što s asfalta podiže otpalo lišće, pa ga pusti da nanovo padne...
Prođem i ja... drugačija i sama.
I ne poželim da te vidim ni bolnog ni sretnog.
Ne poželim da vidim da uopće osjećaš moje prisustvo!
S jučerašnjom kišom došao si opet...
I dok padala je do dugo u noć, promrzli nanovo smo bez zaklona bili u rapsodiji bezumlja.
Htio si da nanovo me ljubiš, a ja ti rekoh da usne su mi pelin gorki.
Ili bar da ti kažem nešto lijepo...
Al' ne mogoh ni to!
Riječi moje već odavno peku...
Rekoh ti samo da ne dodiruješ me više, jer ruka je tvoja kao kamen što smlavit će moju krhkost.
I da pustiš me da trajem onako kako znam...
Jer kao da se ljubav istrošila na nama.
Iza sebe ostavismo pustoš.
Poslije nas nije ostalo ništa...
Post je objavljen 15.10.2014. u 00:23 sati.