Malo uopćeni Vox Krležiana, str.117, "Zastave", tom II iz "Sabrana djela":
"Snovi rastu i granaju se tajanstveno gluhonijemo, kao podmukla stabla u
noćnoj tišini: kroz mračne labirinte krvi vijugaju i kao lišće vitica penju
se po ruševinama osjećaja, obraslim bršljanom tuge i žalosti kao na
zaboravljenom groblju, a fantazija, tankim i smrtonosnim zujanjem otrovnog
komarca, prebire svoju kantilenu nad gnjilomočvarnim predjelima umorne
svijesti, vrebajući svaku misao kao žuta groznica."
Prava Krležijanska rečenica, sukus opusa Meštra. Imamo par dobrih pisaca,
manje nego smo imali dobrih nogometaša (koji su općesvjetski poznatiji
izraz našeg doprinosa svjetskoj... kulturi), ali Krleža je nenadxebiv u svojoj
morbidnosti prikaza gnjileža lokalnog uma našeg nacionalnog genija.
Korpusa, čak. "Štipaljke, kupite štipaljke!" ... za postaviti na nos pri
slučajnom prolazu ovim dijelom brdovitog Balkana.
Post je objavljen 10.08.2014. u 14:22 sati.