Marketing
POMOĆU IZBORENOG HRVATI IMAJU IZBOR BIRATI SEBI PREDSJEDNIKA UZORNA ČOVJEKA PO DJELIMA
POMOĆU IZBORENOG HRVATI IMAJU IZBOR BIRATI SEBI PREDSJEDNIKA UZORNA ČOVJEKA PO DJELIMA
http://pokretzapreporodhrvatskogduha.hr/?view=cmt&newsid=37
Po izborenom imamo izbor birati uzorna predsjednika zbog života - budućnosti.
Ne treba nam se više zaokupljati izjavama "onih" da nemamo izbora, pored realno stvorenih mogućnosti Hrvatima u Hrvatskoj. Ne više prihvaćati, pored mogućnosti izbora, da nam "drugi" antihvati nude slično kao što nam se kroz zadnja stoljeća dešavalo. Stoljećima nismo biranjem odlučivali o svome predsjedniku jer nismo imali izbora. Zašto? Iz sume od najviše skupa deset posto stranaca i koje kakvih hrvatskih građana odlučivalo se ali i dalje odlučuje o predsjedniku Hrvatske što katolički svećenici uglavnom blagoslove dok se devedeset posto Hrvata od ukupnog stanovništva oslanja na katoličke svećenike. Ispada da svjesno ili nesvjesno svećenici, naročito u svjetovnom, suportiraju spomenutu populaciju stranaca od cc deset posto.
Čudno! Slično i danas, nakon što se hrvatski narod žrtvovanjem izborio da ima izbora i da bira, nepozvani bi odabirali predsjednika Hrvatima. Žrtve za slobodnu Hrvatsku nisu ostavile potomcima niti jednu tvornicu iako su se žrtvovali za opće – hrvatsko, što je najbolji način da Hrvati imaju tvornice. Dok su tajkuni - psi rata - po nametnutom scenariju antihrvata i specijalnim ratom uništili hrvatsku privredu. Opet umišljene lude, iz korpusa građana i sinovi antifašista s Kočevskog roga, Jazovke, i . . . koje doista jesu kada ne primijećuju da ih jako prepoznaje 90 posto Hrvata kao Macbethe, koji uz pomoć Dubajića, Bulata. . . kao i prije zauzimaju funkcije i mjesta J. Blaževića, M. Planinc, J. Bilića, V. Bakarića. . . po cijenu već dva milijuna nastradalih Hrvata. Eto sve je očigledno i neka nam to bude opomena zauvijek.
Izborili smo se i od sada birajmo samo uzorne Hrvata za predsjednika države kao i za svaku drugu funkciju. Hrvati ne smiju biti žrtve sredstva javnog informiranja, tj. propagande dirigirane po psihologiji za mase pa da nesvjesno izaberu i potvrde sebi Macbetha, odnosno da Macbeth sam sebe na taj način izabere. To što nam prirede lukave i prljave duše – ruke, pa nesvjesno izaberemo ili pristajemo na izabranog sebi krvnika – za vođu. Njihov stil je već iz navike prešao u tradiciju, a što Hrvatima donosi ugnjetavanje i žalost.
Ova spoznaja nakon izborenog ubuduće treba stvoriti još više samopouzdanja pa iz izborenog, kako smo već rekli, birati za život i svoju budućnost. Nikada više ne izbjegavati angažiranje u politici kao do sada – već sudjelovati aktivno, jer već po propustu svaki Hrvat je grješan.
Neka ovo Hrvatima bude navika koja mora postati tradicija.
Do sada tutori, iz spomenutog korpusa od 10 %, u Hrvatskoj konstantno su odvikavali Hrvate od angažiranja u politici, tj. od vlastite sretnije budućnosti i života. Ubuduće umjesto padati pod sugestije Macbetha, Macbethe treba lustrirati prema potrebi čeličnom četkom, jer pomućeni očito nisu svjesni da se ne mogu očistiti bez pomoći. Toliko drskima i opasnima više se ne bi trebalo dozvoliti da uništavaju Hrvate, ne dozvoliti im da oni u svojim nekim anketama – u tko zna koje države institutima pripremljenim - uvjeravaju u laži, što je oruđe zla i pakleni grijeh. Tko bi to u Hrvatskoj trebao vladati, ako ne iz stvorene hrvatske duhovne vertikale najuzorniji Hrvati po žrtvovanju (djelima i genima). Za nepovjerovati, opet se javljaju neki stranci za pripremljenog predsjednika Macbetha . . . koji su osujećeni u njihovim namjerama pa im preporučujemo da idu u za njih pripremljene magareće klupe. Svi se oni predstavljaju kao meštri i neki tehničari specijalisti. Toliko „nisu spoznali“ da jednom narodu za predsjednika treba mudrac, eto koliko su svjesni, tj. sposobni, a ipak smjelo bi uzeli tu funkciju koja pripada hrabrom mudracu. Hrvati su žrtvama stvorili ovo što imaju, ukupan sadržaj – Hrvatsku, koju bi opet rastakali Macbethi, jer oni su iz škole za nadgradnja tendencioznih stranaca. Oni su meštri i kao nadgradnja naučili mutiti bistru hrvatsku vodu. Dakle, umjesto da se srame što se ponekad čovjek i ponada da će se pokajati oni se i dalje ponose. Nažalost, na to i danas ukazuju njihova djela.
Iz kuta dobra po pozitivnim civilizacijskim mjerilima, zna se da Macbethi nisu svjesni pa ih stoga treba spriječiti, jer bi hrvatski narod teško izdržao još jednog ne lustriranog koji bi se nametnuo, a uglavnom se iz tog korpusa od 10 % kandidiraju za predsjednika Hrvatske. Zato iz svakog sela i grada u Hrvatskoj osviješćeni Hrvati moraju biti svjesni odgovornosti ukoliko djelom ili propustom dozvole ne lustriranim Macbethima da ih prevare i sebe ponovno ustoliče za predsjednika Hrvatske.
A kada je riječ i o demokraciji onda tih deset posto drskih stranaca ne može se više nametnuti Hrvatima u njihovoj Hrvatskoj. Jedino ako će Hrvati mazohistički protiv sebe kao što su morali u prošla vremena kada i kako su okupatori htjeli. Nezaobilazno je da narod mora znati kakvog je roda i poroda potencijalni predsjednik, što je prirodno i normalno za sve narode na Zemlji osim, do sada, hrvatskom narodu, koji nije smio znati kakve i otkuda mu se pripremaju vođe kao što i sada smjeraju repovi okupatora, tj. stranci koji i dalje misle da pomoću propagande mogu izabrati Macbetha. Ako su kriteriji kod svakog naroda na Zemlji da predsjednik treba biti uzor svome narodu po žrtvovanju (djelima) po čemu bi Macbethi mogli konkurirati. U Hrvatskoj dakle, umišljeni padobranci misle i dalje da mogu kao i do sada pomoću „produženih ruku“ vladati narodom kao što je vladao Franjo Josip, Petar Karađorđević i dr.
Za nevjerovati je da se javljaju kao pošast neki „specijalci“ – ekonomisti, argumentom da su antifašisti, a kao egoisti i „vrsni ekonomisti“– uništili su opće u korist osobnog, a sada kao bogati pojedinci, koji nisu marili za opće kandidiraju se za predsjednika Hrvatima. Dalje, „veliki znanstvenici“ nisu svjesni da predsjednik treba biti mudrac koji bi koordinirao znanstvenicima i to kvalitetnima koji su svjesni da mogu raditi ono što najbolje znaju, po sudbini, za opće dobro. Dakle, kriteriji iz doba okupirane Hrvatske ne bi smjeli vrijediti sada kada se bira predsjednik Hrvatske, jer hrvatski narod je izborio i stvorio samostalnu Hrvatsku državu u kojoj samo uzorni mogu vladati, a ne netko iz redova koji bi nam trebali služiti kao opomena, kao pojedinci koji bi se potkrali i htjeli biti predsjednici Hrvatima, i to pomoću nekih asocijacija iz svijeta koje vide vlastite interese.
Možda katolička crkva nesvjesno koči da Hrvati izaberu uzorna predsjednika sebi između 90% katolika kojima brine crkva kao katolička institucija, (pa se priklanja manjini od 10% koji su vladali zadnjih stoljeća, vlastima koje su bile protiv 90% Hrvata, a koji su uvjeravali kako su oni za narod, isto i crkva tvrdi, dok je doista hrvatski narod zadnja stoljeća bio eksploatiran od onih 10% u Hrvatskoj).
Kako to da crkva u Hrvatskoj ne podrži jednog Hrvata po biografiji i djelima Hrvata. Zašto je uvijek do sada upitno da se takav Hrvat izabere za predsjednika i kome polagati račune osim hrvatskom narodu. Kako to da se iskristalizira uvijek predsjednik između 10% građana u zadnjim desetljećima koji su po djelima uglavnom antihrvatski raspoloženi, a crkva ih blagoslivlja kao i njihova materijalna bogatstva također, dok urušavaju Hrvatsku. Dakle, neka doista brižni svećenici u vrhu katoličke crkve u Hrvatskoj potraže odgovor – jer još za sada Hrvati - katolici su poslušni katolici. Gdje je onda problem kada dušobrižnici imaju dobre katolike Hrvate. Možda dolaze ti problemi iz Beograda ili Rima koji određivali hijerarhiju u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Svakako hrvatski katolički svećenici trebaju preispitati djela i propuste kako bi bili u funkciji zbog života i zadovoljstva Hrvatima, jer u protivnom opet će nastati teška vremena za Hrvate.
Post je objavljen 10.08.2014. u 13:27 sati.