Razgovor s pjevačicom Ninom Badrić
Znam kome pripadam i tko na mene pazi
Nina Badrić jedna je od najuspješnijih pjevačica na našoj glazbenoj sceni. Već dvadesetak godina gradi karijeru stvarajući, kako sama kaže, glazbu za uši, ne za oči. U ovim ljetnim mjesecima kada, kao i većina naših glazbenika puno vremena provodi na obali, Nina je pronašla malo vremena za nas. U ekskluzivnom razgovoru za Pastoral mladih, pjevačica anđeoskog glasa otkrila nam je kako se pridružila molitvenoj zajednici „Srce Isusovo“, koliko joj vjera u životu znači, pronalazi li svoju glazbenu inspiraciju u njoj i još mnogo toga.
Nina, nedavno ste sudjelovali na koncertu na Kamenitim vratima, nakon kojeg ste izjavili kako ste zahvalni Duhu Svetom koji je okupio vesele i mlade ljude u srcu Zagreba. Možete li sada, kada su se dojmovi primirili, podijeliti radost tog iskustva s nama?
Kamenita vrata utorkom otkrila sam prije par mjeseci. Došla sam na molitvu krunice i svidjelo mi se ono što sam gore vidjela. Mnoštvo mladih prekrasnih ljudi koji većinom zahvaljuju na daru zdravlja i života i mole se za sve potrebite. Evo, sada se dogodio i taj prekrasan koncert na kojem je bilo uistinu mnoštvo ljudi i svi smo uživali. Taj koncert je bio svojevrsna zahvala Majci Božjoj koja okuplja sve te ljude gore na Kamenitim vratima. Bilo je uistinu čarobno.
Kako ste se i kada pridružili molitvenoj zajednici „Srce Isusovo“ u moljenju krunice i pjevanju utorkom i koliko Vam to u znači?
Mislim da je danas važno svakome imati svoju zajednicu, neku duhovnu obitelj te se okružiti ljudima s kojima se razumiješ. Na Kamenita vrata došla sam zahvaliti Alanu Hržici koji pjeva moju pjesmu Čežnja i - ostala. Ljude koje sam gore upoznala prepoznala sam u duhu kao pozitivce i to je jedino važno. Jedni drugima činimo dobra djela, a i odmah se skupimo ako je bilo tko koga i ne poznamo najbolje, loše. Za čas organiziramo pomoć i jedinica djeluje trenutno i direktno. Lijepi su utorci na Kamenitima.
Poznato je da njegujete dugogodišnje prijateljstvo s Ivanom i Marijom Husar koje su vrlo aktivne u svjedočenju svoje vjere. Prošle ste godine na Bonofestu čak udružile svoje glasove u pjesmi Tvoje ime. Osnažuje li vjera, između ostalih stvari, vaše prijateljstvo?
Sa sestrama Husar sam odrasla. Poznajemo se doslovno čitav život. Najljepše u svemu jest činjenica da je naše prijateljstvo preživjelo sve ispite slave, popularnosti, velikih karijera i teškoća života. Nekako se uvijek držimo skupa kada 'gori'. Tada se posebno i često družimo, a to je i bit prijateljstva i vrlo često dijelimo svoje radosti jedne s drugima. Vjeru smo zapravo otkrile baš negdje u isto vrijeme i to je najljepše od svega. Jednoga dana smo sjele i pročitale sve u našim očima. Skužile smo se na prvu i u tom segmentu tako da smo zajedno dijelile spoznaje i iskustva.
Vratimo se malo na početak Vaše karijere, u vremena pjesama kao što su I'm so excited ili Ja sam vlak, kada ste tražili svoje mjesto na glazbenoj sceni. Je li tada bilo mjesta za vjeru u Vašemu životu? Jeste li lutali stranputicama ili ste se uvijek nastojali držali ispravnog puta?
Čovjek uvijek može biti puno bolji nego što jest, ali nekako sam se trudila kroz sve u životu ići učenjem kako su me roditelji odgojili, na njihovom inzistiranju na tome da se trudim u svemu biti poštena i dobra. Čitav život su mi ponavljali jednu te istu rečenicu pa se valjda i podsvjesno vodim njome; „Voda može oprati sve, ali prljav obraz nikada.“ Trudila sam se sve ove godine ostati na svijetloj strani i dati od sebe najbolje što mogu. Glazba je ionako dar od Boga i ja sam samo netko tko ima privilegiju nositi taj dar ljudima. Dobar sam tumač svojih pjesama i ljudi mi vjeruju. Kroz glazbu se može poslati puno lijepih poruka, bez obzira što je ovaj svijet postao mjesto u kojem većinom vlada nered. Ja sam vrlo uporna i dosljedna u svojoj poruci koju želim dati svojoj publici. Hvala Bogu, puno je onih koji razumiju ono što pišem i pjevam.
Danas u svojim pjesmama nerijetko spominjete Gospodina. Dat će na Bog, Za dobre i loše dane, Nebo..., samo su neke od njih. Koliki značaj ima vjera u Vašemu životu? Pronalazite li inspiraciju i utjehu u Gospodinu stvarajući nove pjesme?
Davno sam napisala duhovnu pjesmu koja se zove Za dobre i loše dane. Publika ju je zavoljela na prvo slušanje i ta je pjesma već sada jedan od klasika moje karijere. Ta je pjesma zahvala za ljubav koju osjećam. Znam kome pripadam i tko na mene pazi i zahvalna sam iz dubine duše na milosrđu koje osjećam u svakome trenu, svakoga dana. Želim to kroz pjesme koje pišem podijeliti i sa svojom publikom. Želim im svjedočiti da zaista nisu sami ako pogledaju gore i otvore svoje srce prema najvećoj i najnježnijoj Ljubavi. Mladima posebno treba pružiti odgovore i pokazati da postoji i taj put, da postoji neki viši cilj, Božja pravda. Mi ljudi sami možemo malo toga učiniti, ali Božja providnost je nesaglediva i predivna. Bog uistinu krivim crtama piše pravo.
Sudjelovali ste u nekoliko projekata duhovne glazbe poput Bonofesta, nastupali ste s Fidesima i snimili djelić pjesme povodom dolaska pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Kada biste mogli odabrati jednu duhovnu šansonu ili projekt, koji biste odabrali i zašto?
Svaki projekt mi je drag, no možda se najradije sjećam projekta „Ne zaboravi me“ Zaklade biskup Josip Lang, za stare i nemoćne. Prekrasan album snimili smo s namjerom da pomognemo ljudima koji su na neki način zaboravljeni pod stare dane života.
Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama gdje često objavljujete citate s pozitivnim mislima i zahvalama Gospodinu na blagoslovima. Na čemu je Nina Badrić najviše zahvalna, a na što najviše ponosna?
Apsolutno koristim sve blagodati današnjeg vremena poput društvenih mreža da bih svojoj publici dala i neka svoja razmišljanja. Naravno da sam zahvalna na svakom novom danu, na svemu što je dobri Bog darovao, a pritom mislim i na dobre i na loše dane. Loši su me ojačali, dobri su me naučili poniznosti. Svaki dan spoznam nešto novo, učim čitav život i to će trajati. No važno je ostati na putu koji pratim.
Kada biste mogli odabrati jednu osobu, sveca ili rečenicu koja je na Vas ostavila najveći utisak, koji bi Vaš odabir bio?
"Ljubite jedni druge kao sto sam i ja ljubio vas." Eto, u toj rečenici ja prepoznajem najveću vjeru.
Nina, na kraju našeg razgovora imate priliku mladima Zagrebačke nadbiskupije predstaviti Ninu koja se krije iza reflektora pozornice, uputiti im nekoliko riječi...
Život je uvijek lijep i jednako težak, a ono što je najljepše od svega je činjenica da je vjera slobodan odabir svakoga od nas. Ima smisla u životu pokušati uvijek biti bolji čovjek i dati sve od sebe da usrećiš i sebe i druge koliko god možeš. I ja sama tek učim da je život jedan dan pa pokušavam ići dan za danom u novi trenutak. A gdje će me dovesti svaki novi trenutak koji je preda mnom? To samo nebo zna.
Autor: Martina Andrijević
Post je objavljen 09.08.2014. u 23:17 sati.