Marketing
Pobječi iz užarenog grada
Vreli dan u gradu najbolje je izbječi odlaskom u prirodu, u hlad uz Rječinu. Na more mogu otiči sat, dva ujutro ili predveče. Bicikliranjem do izvora Rječine čitav mi je dan pun ljepote. Onih 9 kilometara konstantnog uspona lako se zaboravi čim se spustim do Martinovog sela pa krenem cestom prema Zoretičima i dalje kroz šumu do izvora.
Učinih najprije par slika Rječine koja je skoro bez vode. Stvarno sam bio iznenađen s obzirom na količine kiše prošli mjesec. Ipak je bilo dovoljno za učiniti snimak. Hladna voda bila je idealna za oprati znoj.
A kakav bih ja bio bik da ne uživam u cvijeću.
Nakon što sam sve fotkao, legao sam u hlad u travu pored rijeke. Nisam čak ni košulju obukao. Legao sam skoro gol, samo u gačicama da osjetim prirodu čitavim tijelom. Priroda je mirišala. Zemlja je imala svoj poseban miris. Ležao sam mirno dok su se po meni penjali mravi i spuštali kojekakvi kukci. Na taj sam način i ja bio dio prirode. Jednom riječju, uživao sam svim osjetilima.
Digoh pogled a na plavetnilu neba tek oblačić. Kao da se nakrivio da me bolje vidi. Kao da se za grančicu zakvačio i neda mu se dalje. Kao da mi zavidi ...
Nakon par sati sjeo sam na bajk i probiciklirao čitavim Grobnikom. Zrak je bio pun mirisa pokošenih polja.
Post je objavljen 09.08.2014. u 21:09 sati.