Marketing
Schlosserove stube
Šloserove stube poznate su zagrepčanima i onima koji se takvim osjećaju. Jedanaesticom ili dvanaesticom, četrnaesticom ili sedmicom, četvorkom. Silazite s tramvaja na Draškovićevoj. Zatim prielazite križanje sa Vlaškom i skrenete desno, put Šalate. I eto vas na početku Šloserovih stuba. O Šloserovim stubama nema se bog zna što pričati iako ih se ponekad kao zaostalu poluromantičnu fotografiju što pdsjeća na prošla vremene možete pronaći u vodičima grada Zagreba. A nakon kraćeg uspinjanja stubama stigli ste na Šalatu. Ako ste motorizirani, tada Vlaškom do Voćarske, lijevo uz brijeg Malinovom i opet ste na Šalati. Zaključujete ispravno. Šalata je jedina poanta postojanja tih stuba. Stube bez Šalate ne bi značile ništa i vrlo vjerojatno ih ne bi ni bilo.
Čitave godine Šalata nudi pregršt razonode i događanja. Red sporta, zatim red zabave i razbibrige pa potom opet red sporta. Glavne ljetne atrakcije uz neizbježni tenis na igralištima teniskog kluba što nalazi se uz cestu koja vodi prema bolnici su bazen. Zatim koncerti na stadionu s koga se, uhvatite li mjesto na vrhu južnih tribina, pruža predivan pogled na srce grada. Gotovo nadohvat ruke, ispod vas nalazi se grad koji kupa se u raznobojnim svjetlima noći. Sjećate li se Igy Pop-a i njegovog zagrebačkog gostovanja u ljeto 1994.? Yeah, the wild one, Passanger.
„It's nice to have a break in the war!" uzviknuo je tada on prepunoj Šalati u kratkoj stanci između dvije pjesme.
Stari zagrepčanci pamte Matt Collins-a i kišobrane na njegovom prvom zagrebačkom gostovanju koje desetljeće ranije. Bi on tada velika europska rock’n’roll zvijezda, davnih šezdesetih prije power-flower-a. Iz tog vemena stariji zagrepčani pamte Crvene Koralje, Lutke ... Potonje su danas bakice rock’n’rolla u hrvata. Kasnije generacijaeŠalatu nisu prihvatile kao mjesto okupljanja za rock koncerte. Grupa 220, Time, Drugi način, Nirvana i ostali velikani zagrebačkog rock-a ovdje nisu održavali koncerte. Ni zagrebački novi val s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih Šalatu nije prihvatio kao svoju. Tek kasnije su neki novi izvođači počeli na stadionu održavati koncerte. Bilo je to krajem osamdesetih, recimo Dino Dvornik. Kasnije, u vremena koja prethode današnjici, na Šalati se ponekad održavaju koncerti Valjka i zajednički koncerti zagrebačkih grupa. Naravno, tu su i gostovanjima Simple Mindsa, Franz Ferdinand-a i drugih zvijezda a početka 2000tih.
U ono vrijeme, preuređen za potrebe Univerzijade, bazen na Šalati bi omiljeno ljetno sastajalište društva iz Kafića. Tu bi dolazili svi oni koji su iz tko zna kojih razloga dio ljeta ili cijelo ljeto provodili u Zagrebu. Društvo se je tu nalazilo preko dana, isto ono društvo koje se naveče ponovo okupljalo u Kafiću. Biti u Kafiću i biti član društva iz Kafića, značilo je više od običnog druženja. Značilo je biti član velike porodice koja ugodno i bezbrižno provodi vrijeme. Bazenu je ubijao dosadne duge sati vruće zagrebačke nedjelje. Nedjelje u kojoj ne znaš što bi sa sobom i mrziš je jer zbog posla ili tko zna čega jer nisi negdje na moru. Biti na bazenu bila je i dobra priprema za more jer ... Trebalo je unaprijed uhvatiti najljepšu brončanu boju ljeta.
Za Furbija je nedjeljno sunčanje osim ubijanja vremena nosilo i jednu posvema drugačiju aktivnost. Na bazenu pronalazio je on komade. Naime kaj, trebalo se upucavati komadima koji u bikinijima ponosno produciraju svoja vitka obla tijela. Komada prvo treba upoznati. A kako ga upoznati? Plivanje u bazenu ili guranje na šanku uz provalu ponekog štosa. Pokoja šala ili poznati stari trik sa sladoledom koji kao slučajno i u prolazu, dok ona se sunča, pada na njeno užareno tijelo. Žrtva prvo vrisne, potom slijedi isprika koja plako prelazi u ugodan razgovor tako da se više nitko ne sjeća što bi u početku. Naravno, za sve situacije postoje razrađene šeme a tu je i obavezan osmjeh koji topi ledenu dušu. Poziv na sok ili kavu prije što otpratite je na tramvaj.
Danas takvi prozaični štosevi više ne pale ili možda još uvijek uspijevaju, to recite mi sada vi dragi moji čitaoci koji kroz luknjicu Interneta poput kakvih voajera kriomice virite u ove nepristojne priče?
Karmela i Furbi često su na bazenu provodili duge nedjeljne sate. Ponekad Karmela bi se pojaviljivala sa nećacima. Njeni nećaci, Mirko i Sanja, tad bi se priklonili svom društvu tako da su teta Karmela i striček Furbi imali vremena za sebe. Karmela je nosila bikini, zeleni, ljubičasti. Zelena je išla uz njenu prirodno bujnu crnu kosu. Isticala joj je zanosne grudi i obline slatke jebežljive guze. Kad bi se pojavila u ljubičastom, Karmela bi kosu ofarbala u crveno ali guza i grudi bile su podjednako lijepe i jebežljivo izazovne.
Tog dana Karmela je odabrala biti brineta. Furbi se joj je sa svojih putovanja po Filipinima donio ogrlicu od crnih koralja na kojoj se ponosno isticao zeleni smaragd prokrijumčaren avionom kroz sve carinske preglede. Starom zagrebačkom fakinu Furbiju tamne naočale pružaju mogućnost zaštite od znatiželjnika koji provjeravaju što njegove prodorne oči snimaju. Tako zaštićen bolje snima situaciju. Uz njega lijeno leži Karmela i upija zrake sunce. Ponekad, kad ju on nježno primi za ruku, one se samo se zadovoljno promeškolji. No danas je Furbi u iščekivanju. Danas je posebno radoznao jer večeras ima ugovoreni sastanak sa Crvenom. Nakon onih događaja poslije tuluma Crvena mu je obećala da će se danas pojaviti zajedno sa Crnom.
„Konačno. Nakon puno pokušaja možda se nalazim pred ciljem ... Ili barem korak do njega.” razmišlja uz smiješak promatrajući u daljini kako se na vrelom suncu krovovi srca grada žare do usijanja.
Odjednom Furbi primijeti Renči. Veselo im se približava, maše im i pozdravlja ih.
„Što to treba značiti?” upita se „Što ona ovdje radi na bazenu?“ pomisli.
Renči im prilazi. Pozdravi ih i pridružuje im se u ljenčarenju. Karmela leži pored Furbija a Renči se, podalje od Furbija, ispruži do Karmele. Djevojke veselo brbljaju i zabavljaju se ogovarajući svakodnevnicu i sve ostale gluposti koje im pri tome padaju na pamet. Nakon što im sa šanka donese piće, Furbi se zagledava uokolo. Što prema bazenu a što prema gradu. Ponekad i prema njima. U njihov se razgovor uključiuje samo ponekad, na trenutak. Sjedi pa se nakon nekog vremena digne i odlazi se kupati.
Furbi je plivao bazenom kadli ... Odjednom se u vodi tik pored njega niotkuda stvori Renči.
„Baš mi paše malo opuštanja na bazenu.” glupo dobaci Furbi ne znajući što da joj zapravo kaže.
Renči veselo mahne glavom i namigne mu, dopliva do njega i koljenom ga dodirne ispod vode.
„Večeras u devet. Vrh Šloserovih. Budi bez auta.” kratko mu reče i otpliva dalje.
Dan je bio izuzetno topao. Karmela nije slutila što se događa u njenoj blizini. pažnju je usmjerila na nećake koji su bili na drugoj strani bazena. Furbi leži na suncu i čita Orhelov roman 'Uzbuna na odjelu za rak'. I dok tako čita Renči prolazeći pored njega izvede štos. Kao spotakne se i zali ga plastičnom čašom punom hladnoa tonika. Odmah mu se počne izvinjavati. Saginje se, diže čašu s poda, uzme ručnik. Furbi ni ne snađe kadli ... Renči već kleči nad njime. Ručnikom mu briše trbuh i prsa. Pokvareno i bezobrazno koristi priliku nakratko pozdraviti malog Furbića. Furbi, stari pokvarenjak je iznenađen.
„Sva je vražja.” pomisli dok joj se zahvaljuje i govori uobičajene fraze kako sve to nije potrebno, da nema veze i ostala bla bla sranja.
„Ma pusti to Renči, svakome se to može dogoditi.” zaključi Karmela njihov slučaj.
Furbi je bio znatiželjan što djevojke smjeraju pa je te večeri uranio na dogovoreni sastanak. Nervozno je šetao pogledavajući čas u smjeru Malinove a čas u smjeru Šloserovih. Nedugo nakon devet uveče primjeti automobil koji se uspinje Malinovom. Automobil se zaustavi točno pored njega. Za volanom automobila sjedil Renata.
„Upadaj.” kratko mu reče.
Furbi zaobiđe automobil, otvori vrata, uđe i automobil krene.
(nastavlja se)
Post je objavljen 09.08.2014. u 13:22 sati.