Marketing
Pitanje nad pitanjima
Za većinu današnjih mladih žena brak više nije stvar za uzrujavanje. Pri pomenu tako nečega ona frkne nosom i pređe na drugu temu. Tko tako ne razmišlja ne treba ga uzeti ozbiljno. Pa molim vas tko bi bio tako lud zaručiti se uz objavu, vjenčati u krugu obitelji, odreći se prezimena . .. Sve su to stvari kojima se današnje djevojke ne opterećuju. Već i zbog same pomisli na ružičastu svadbenu tortu, frizuru sa velom od puno tila. Ma tko bi to danas mogao podnijeti?
Promjena imena ionako ne dolazi u obzir za modernu ženu. Kako dalje, naprimjer, pisati za novine, objavljivati knjige, imati klijente koji posjeduju tvoje posjetnice...? Prije tridesete godine života većina žena već ima izgrađenu karijeru i ime. I kako ga onda promjeniti jer ime je sve … barem tako kaže većina intelektualki. I imaju pravo.
A kako izgleda kod drugih? Kod onih koji žele pred oltar pod velom i dva puta najmanje pred sobom nositi slatku loptu. Kod onih, koje žele vlastitu obitelj i djecu. I zbog toga, jer samo tako znaju i smatraju najpravilnijim, da se odreknu svoga imena.
Međutim kada dođe do toga … potpiše se dokumenat, nakon povratka sa medenog mjeseca se promjene osobni dokumenti … ali to još nije ni blizu sve.
Tko danas svoje ime mijenja ne može ga promeniti samo na poštanskom sandučiću. Na kraju krajeva svatko ima još neke adrese ne samo kod pošte. Jedanput je to ana-anic@hotmail.com, nekada anaanic@skype.com, ana 1972 ili anaanic@gmail.com. Kod mene bi jako dugo trajalo da nestane moje prezime sa mreže. Morala bih promjeniti sva moja konta, ako je to uopće moguće. Ne znam da se yahoo, gdje sam imala moju prvu mail adresu, mene uopće sjeća.
Što to misli jedna svježe udata žena kada potpuno ne izbriše svoje staro prezime zahvaljujući mreži? Ako je iskrena, ona će reći da je to dobro. I priznaće da je svoje prezime napustila sa jednom suzom koja je završila u čaši šampanjca ispijenoj pri zdravici. Tko se to tako nonšalantno odriče svoga imena? I tako, ona će se i dalje radovati kada stignu mailovi na njenu staru adresu.
Digitalni identitet se ne mijenja, jer prijatelji, obitelj i poznanici i dalje šalju mailove na staru adresu. Kod tempa kojim današnji mladi ljudi stupaju pred oltar nitko to više ne može pratiti. Tako brzo nisi još otklikao ni prethodnu u adresar a već saznaješ za slijedeće vjenčanje. Uzgred i sam pošiljalac ima mail adresu sa prijašnjim prezimenom.
Na ovaj način, sa tvojim identitetom i sa tvojim prezimenom koji si nosila do tada, nije sve gotovo nakon što izađeš iz općine. I u tome je trik kako se ne odreći u potpunosti svoga prezimena.
Smješno ali istinito, meni se dogodilo upravo suprotno. Internet je bio brži od mene. On je znao nešto što ni ja još nisam znala. Otvorila sam mail i na predmetu stoji: Halo gđo Franic! Jedinstvena ponuda: fotoalbumi za samo 9,99 eura, uključujući poštarinu. (Imena su izmisljena)
Čekaj malo ... ja se ne zovem Ana Franić. Ja doduše povremeno stanujem sa mojim prijateljem koji se tako preziva ali na njegovom poštanskom sandučiću stoji njegovo ime kao i na zvonu kod ulaznih vrata. Nitko od nas nije došao na ideju da to promjeni i doda i ime partnera. Ni kod mene ni kod njega. A ako sam nekome i dala alternativnu adresu onda samo sa onim – kod Franić...…
Samo jedanput nisam. Naručila sam jedan foto-album i napisala Ana Franić, jer u obrascu nije bilo moguće drugačije. A nije ni bilo važno da bih se uzrujavala. Kad paket stigne značu po imenu da je za mene. Na ideju da svoje ime dodam onome na poštanskom sandučiću nisam uopće došla. Ni danas mi nije jasno zbog čega. Ali kada je album stigao sve sam brzo zaboravila.
Sve dok nisam našla ovu reklamu među mojim mailovima. Kad sam pročitala moje ime u kombinaciji sa prezimenom moga prijatelja trgla sam se. Hvala Bogu da to nitko nije vidio. Prije svega moj dragi. Što bi on mislio? Da ima posla sa nekim tko bi da se uda i prije nego me zaprosio?
Otom potom, kažu neki a drugi opet misle da su još mladi i da za brak imaju vremena. I ja sam se, nakon tog maila, osjećala pomalo otkrivena i brzo sam ga obrisala. Danas se tomu smijem. Jer me dragi zaprosio i ja pristala. Ne sada, nije za čestitanje … već ranije.
Dakle, ne nalazim uopće ništa loše u tome da staro ime ostane u prvo vrijeme na internetu. Naprotiv. Ne mora se sve odjedanput promjeniti. Tako brzo ne može se čovjek ni sam promjeniti. Ni nakon udaje. Može se još malo imati staro prezime. Zahvaljujući googlu, yahoo, dropboxu, skypu, facebooku, twitteru, flickru
Post je objavljen 08.08.2014. u 15:44 sati.